44748 Serbo-Croatian Od fragmentacije do saradnje: visoko obrazovanje, istrazivanje i razvoj u jugoistocnoj Evropi (From Fragmentation to Cooperation: Tertiary Education, Research and Development in South Eastern Europe) Autori Toby Linden i Nina Arnhold, sa Kirillom Vasilievim Seriju radnih dokumenata o obrazovanju objavljuje Jedinica za obrazovanje u Svjetskoj banci (HDNED). Ona obezbjeuje kanal za osoblje i konsultante Svjetske banke, za objavljivanje i raspodjeljivanje preliminarnih nalaza iz oblasti obrazovanja, radi podsticanja diskusije i razmjene ideja unutar Svjetske banke i u siroj razvojnoj zajednici. Dokumenti iz ove serije nisu zvanicne publikacije Svjetske banke. Nalazi, tumacenja i zakljucci izrazeni u ovim dokumentima predstavljaju u potpunosti nalaze, tumacenja i zakljucke autora i ne bi trebalo da se na bilo koji nacin pripisuju Svjetskoj banci, organizacijama povezanim sa njom ili clanovima njenog borda izvrsnih direktora ili zemljama koje oni predstavljaju. Kopije ove publikacije mogu se dobiti u stampanom obliku preko Savjetnicke sluzbe za obrazovanje (Education Advisory Service, eservice@worldbank.org), a u elektronskom obliku preko internetske prezentacije Svjetske HU UH banke (www.worldbank.org/education). U U Translated from the original version entitled From Fragmentation to Cooperation: Tertiary Education, Research and Development in South Eastern Europe by Tijana Medic. Copyright © 2008 International Bank for Reconstruction and Development/The World Bank (Meunarodna banka za obnovu i razvoj / Svjetska banka) Juni 2008. godine Washington, DC, SAD Sadrzaj Priznanja.........................................................................................................................................v TU UT Akronimi....................................................................................................................................... vi TU UT Rezime.......................................................................................................................................... vii TU UT Uvod ................................................................................................................................................1 TU UT I. Stanje stvari ................................................................................................................................5 TU UT II. Sta treba da se uradi?.............................................................................................................23 TU UT III. Implementacija promjena kroz regionalnu saradnju........................................................39 TU UT Aneks 1. Indikatori Lisabonskog programa..............................................................................42 TU UT References.....................................................................................................................................44 TU UT Slike Slika 1. Struktura plata u odnosu na stepen obrazovanja u Hrvatskoj, 1998­2002........................ 6 TU UT Slika 2a. Studenti u visokom obrazovanju (ISCED 5A) u Hrvatskoj, 1991­2004......................... 7 TU UT T Slika 2b. Studenti u visokom obrazovanju u Srbiji, 1990­2005. godine........................................ 7 TU UT Slika 3. Diploma visokog obrazovanja u Srbiji, 2000-2005. godine.............................................. 8 TU UT Slika 4. Stope upisa u visokom obrazovanju u jugoistocnoj Evropi, 2005. godine...................... 10 TU UT Slika 5. Raspodjela upisa u visoko obrazovanje u srednjoj i istocnoj Evropi, 2004­2005. godine TU UT ........................................................................................................................................... 12 Slika 6. Potrosnja na obrazovne institucije izrazena kao procenat BDP-a u izabranim zemljama17 TU UT Slika 7. Ukupna potrosnja na istrazivanje i razvoj (General Expenditures on Research and TU Development,GERD) u izabranim zemljama, 2004. godine ............................................ 19 UT Slika 8. Broj istrazivaca na 1.000 radnika u radnoj snazi, za izabrane zemlje, 2003. godine ...... 21 TU UT Slika 9. Bruto domaa potrosnja na istrazivanje i razvoj, za izabrane zemlje, za razlicite godine TU (u milionima ) ................................................................................................................. 21 UT Slika 10. Potrosnja na istrazivanje i razvoj u regionu SEE izrazena kao procenat BDP-a, za TU period 1999­2004. godine ................................................................................................ 22 UT Slika 11. Neuravnotezeni sistemi visokog obrazovanja: Slucaj Bosne i Hercegovine................. 26 TU UT iii Tabele Tabela 1. Uspjesnost zemalja regiona SEE i CEE,........................................................................ 2 TU UT Tabela 2. Premije za platu koje donosi univerzitetsko obrazovanje u odnosu na osnovno TU obrazovanje,........................................................................................................................ 5 UT Tabela 3. Strani studenti upisani u zemljama regiona SEE i graani zemalja regiona SEE upisani TU izvan svoje zemlje porijekla.............................................................................................. 13 UT Tabela 4. Prosjecan broj prijava za patente u Evropskom uredu za patente (European Patent TU Office) na 100.000 stanovnika u zemljama regiona SEE, 1997­2003. godine ................ 20 UT Okviri Okvir 1: Bolonjski proces............................................................................................................. 32 TU UT iv Priznanja Ovaj dokument pripremili su Toby Linden i Nina Arnhold, oboje visi specijalisti za obrazovanje u Jedinici za Sektor za razvoj ljudskih potencijala u Regionu Evrope i srednje Azije (Europe and Central Asia Human Development Sector Unit) Svjetske banke. Kirill Vasiliev je obezbijedio znacajnu podrsku u prikupljanju podataka. Pozadinske dokumente pripremili su konsultanti Marek Kwiek i Klaus Schuch. Autori su zele da izraze svoju zahvalnost za komentare koje su obezbijedili Jamil Salmi (Vodei specijalista za obrazovanje, Tim za obrazovanje Svjetske banke), Ardo Hansson (Vodei ekonomist, Jedinica za smanjenje siromastva i ekonomsko upravljanje Regopna Evrope i srednje Azije - Europe and Central Asia Poverty Reduction and Economic Management Unit, Svjetska banka) i David Crosier (Evropsko udruzenje univerziteta - European University Association), koji su izvrsili pregled na istom nivou (peer review). Tim je posebno zahvalan za vrijedne povratne informacije o nacrtu zavrsnog izvjestaja koje su primljene na dva konsultaciona sastanka u toku novembra 2007. godine: jedan u centrali Svjetske banke, sa strucnjacima Svjetske banke za visoko obrazovanje; a drugi u briselskoj kancelariji Svjetske banke, sa vanjskim panelom, ukljucujui sljedee: Sjur Bergen (Vijee Evrope), David Crosier, Alojz Kralj (Univerzitet u Ljubljani), Melita Kovacevi (Univerzitet u Zagrebu) i Klaus Schuch (Centar za drustvene inovacije - Center for Social Innovation, Bec). Tekst je lektorisala Peggy McInerny. Mamta Murthi, menadzer sektora obrazovanja, obezbijedio je znatne inpute i usmjeravanja, zajedno sa Orsalijom Kalantzopoulos i Jane Armitage, direktorima za zemlje, takoe iz Svjetske banke. v Akronimi CEE Central and Eastern Europe (Srednja i istocne Evropa) ERI-SEE Education Reform Initiative of South East Europe (Inicijativa za reformu obrazovanja jugoistocne Evrope) EU Evropska Unija EUA European University Association (Evropsko udruzenje univerziteta) LFS Labor Force Survey (Anketa o radnoj snazi) QA quality assurance (osiguravanje kvaliteta) RCC Regional Co-operation Council (formerly the Stability Pact) (Regionalno vijee za saradnju ­ ranije Pakt stabilnosti) R&D research and development (istrazivanje i razvoj) SEE South Eastern Europe (Jugoistocna Evropa) vi Rezime Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, bivsa jugoslovenska republika Makedonija i Srbija -- same sebe u sve veoj mjeri definisu u odnosu na prosirivanje Evropske Unije (EU). Ta referentna tacka obezbjeuje realnu, ali ipak i ambicioznu, perspektivu za posmatranje njihovog budueg politickog i ekonomskog razvoja. U tom smislu, te zemlje idu putem kojim su ve prosle druge zemlje regiona jugoistocne Evrope (South East Europe, SEE), konkretno Bugarska, Rumunija i Slovenija, koje su ve postale clanice EU. Kljucni uslov za to da zemlja postane clanice EU je postojanje trzisne privrede koja je konkurentna unutar EU. Visoko obrazovanje i istrazivanje i razvoj doprinose ekonomskom rastu i konkurentnosti, obezbjeujui visoko strucne diplomirane studente, spremne da preuzmu svoju ulogu u otvorenoj privredi i demokratskom drustvu, kao i stvarajui, prenosei i prilagoavajui znanje. Cilj ovog dokumenta je analiziranje situacije u zemljama Balkana, okvirna identifikacija pravaca za reformu politika u visokom obrazovanju i istrazivanju i razvoju, te identifikacija opcija za podrsku Svjetske banke tim zemljama, kako kroz projekte na nivou pojedinih zemalja, tako i kroz razlicite tipove regionalne saradnje. Stanje stvari Privrede regiona ve obezbjeuju nagrade pojedincima za njihov nivo ostvarenog obrazovanja, a postoji znatna razlika u nivou ishoda na trzistu rada izmeu onih koji imaju visoko obrazovanje i onih koji ga nemaju. Postoje i znaci da uspjesnije kompanije u regionu traze snaznije vjestine i znanja meu zaposlenima ­ konkretno, vjestine i znanja koja se dobijaju visokim obrazovanjem ­ kao dio svoje strategije konkurentnosti. Meutim, obezbjeivanje radne snage sa visokokvalitetnim vjestinama i znanjima i univerzitetskim kvalifikacijama radi zadovoljavanja tog rastueg stepena potraznje u zemljama Balkana je slabo. Te zemlje takoe izvjestavaju o stagnaciji ili cak smanjivanju broja diplomiranih studenata sa naprednim diplomama na nivou magistara ili doktora. Za talentovane ljude iz tih zemalja je vjerovatnije da e napustiti svoju zemlju i potraziti sansu negdje drugdje, nego za graane drugih evropskih zemalja. Zemlje Balkana e se u toku srednjorocnog perioda suocavati sa znacajnim preprekama za poveavanje broja diplomiranih visokoobrazovanih ljudi. Najprije, stope upisa u srednje vii obrazovanje i, u odreenim zemljama jugoistocne Evrope (South Eastern Europe, SEE), u visoko obrazovanje, relativno su niske. Ipak, cak i takve stope upisa navode na pogresne zakljucke, posto skrivaju veoma niske stope diplomiranja na univerzitetima. Drugo, znatan rast stopa upisa u privatne institucije nije nadoknadio slab priliv diplomiranih studenata iz institucija javnog visokog obrazovanja ­ za razliku od situacije u mnogim zemljama srednje i istocne Evrope. Tree, ocekuje se da e zemlje regiona SEE proi kroz znatno smanjenje velicine dobnih skupina koje pohaaju sve faze obrazovanja. Zemlje Balkana se, prema tome, suocavaju sa znatnim problemima vezanim za kvalitet visokog obrazovanja. Iako dobri podaci za uporeivanje ne postoje, studije institucija konsistentno izvjestavaju o tome da preovlauju zastarjele tehnike predavanja i ispitivanja. Procedure za interno i eksterno osiguravanje kvaliteta su, u velikoj mjeri, neefikasne i neusklaene sa novijim desavanjima u Evropi. Ono sto predstavlja temelj svih tih problema je institucionalna struktura sa snaznim, u velikoj mjeri autonomnim, fakultetima unutar javnih univerziteta. Postoji nekoliko uspjesnih prica o pravnoj integraciji univerziteta, kao sto je slucaj Univerziteta u Tuzli u Bosni i Hercegovini. Meutim, zakoni koji imaju za cilj integraciju institucija su u zemljama regiona SEE, u opstem slucaju, relativno novog datuma i, kao i slicni zakoni u drugim zemljama, nisu uvijek bili djelotvorni, U poreenju sa situacijom u drugim evropskim zemljama, javna potrosnja na institucije visokog obrazovanja je niska, ako se izrazi kao procenat BDP-a. Stavise, ni javni ni privatni izvori finansiranja ne predstavljaju za fakultete poticaj da unaprijede efikasnost i stope diplomiranja. Javne institucije su bile u mogunosti da poveaju prihode kroz naplatu skolarina; meutim, to je za institucije predstavljalo samo podsticaj da zadrze studente u sistemu i, prema tome, dovelo je do smanjivanja efikasnosti. Sistemi visokog obrazovanja u regionu SEE ne obezbjeuju dovoljan broj diplomiranih studenata sa visokokvalitetnim vjestinama i znanjima, a oni koji diplomiraju slabo su pripremljeni da daju doprinos konkurentnosti svojih zemalja kroz apsorbovanje znanja i inovacije. Stavise, postoje i znacajna ogranicenja vezana za potraznju za istrazivanjem i razvojem u privatnim kompanijama. Ulazna strana postojeih sistema istrazivanja i razvoja otkriva slicnu pricu, posto postoji relativno mali broj istrazivaca, a potrosnja na tu oblast je katastrofalno niska. viii Sta treba da se uradi? Kljucni uslov za rjesavanje problema opisanih u prethodnom dijelu teksta je organizaciono restruktuiranje javnih univerziteta. Uz to, javni sistemi finansiranja treba da obezbjeuju podsticaje za te institucije, kako bi one ispunjavale svoje odgovarajue misije vezane za jacanje konkurentnosti i socijalne kohezije. Ti ciljevi e zahtijevati sve vei stepen prelaska na sisteme finansiranja zasnovane na uspjesnosti. Javne subvencije za univerzitetske skolarine bi, na primjer, trebalo da budu usmjerene na studente iz siromasnijih sredina i, u toku dugorocnijeg perioda, vezano sa sistemima zajmova za studente. Takve promjene e zahtijevati politicku odlucnost vlada i znacajno jacanje menadzerskih kapaciteta u javnim univerzitetima. Zemlje regiona SEE imaju neuravnotezene sisteme visokog obrazovanja. Jedan jedinstveni univerzitet (u tipicnom slucaju smjesten u glavnom gradu) dominira cijelim sistemom u smislu upisa i resursa. Izazov za srednjorocni period je razvoj dovoljnog broja djelotvornih i sveobuhvatnih univerziteta. U toku dugorocnog perioda potrebno je razviti uravnotezenije sisteme visokog obrazovanja koji zadovoljavaju razlicite potrebe (ukljucujui i razlicite potrebe za pod-drzavnom nivou), ukljucujui ojacani sektor politehnickih i specijalizovanih institucija visokog obrazovanja. Ucese pojedinacnih zemalja u Bolonjskom procesu, koji ima za cilj poveavanje kompatibilnosti diploma visokog obrazovanja iz cijele Evrope i omoguavanje mobilnosti,1 TPF FPT predstavlja za njih veliku priliku za poboljsavanje kvaliteta predavanja i ucenja na univerzitetima, priliku koja tek treba da bude iskoristena u dovoljnoj mjeri. Previse paznje se poklanjalo birokratskim promjenama unutar univerziteta, a nedovoljno izmjenama nastavnog plana i programa i predavacke prakse. Sistem za osiguravanje kvaliteta u svakoj od zemalja regiona takoe zahtijeva da mu se hitno posveti paznja, kako bi se osigurala adekvatna ravnoteza izmeu preuzimanja odgovornosti i autonomije. Ne postoji jedan jedinstveni recept za ulogu privatnih institucija. Mozda e najvei doprinos privatnog sektora biti promovisanje diverziteta institucija visokog obrazovanja. Taj ishod e zahtijevati da drzavni sistemi osiguranja kvaliteta, a akreditacija konkretno, podrze 1 Bolonjski proces je sveobuhvatan proces reforme evropskog visokog obrazovanja koji sada ukljucuje 46 zemalja. TP PT Bolonjski proces ima za cilj, izmeu ostalog, uspostavljanje strukture sa tri ciklusa (tj. "bachelor's" (diplomirani), "master's" (magistar) i "doctorate" (doktor)), kompatibilnosti diploma i akademske mobilnosti. Vidjeti internetsku prezentaciju Bolonjskog procesa na adresi http://www.ond.vlaanderen.be/hogeronderwijs/bologna/about (pristupljeno maja 2008. godine). ix institucionalni diverzitet. Pri kreiranju takvih sistema vlade e, meutim, morati da rijese problem vezan za cinjenicu da veina nastavnog osoblja u privatnim institucijama ve ima ugovore sa javnim institucijama. Zemlje regiona SEE se suocavaju sa visestrukim izazovima vezanim za unapreivanje svojih sistema istrazivanja i razvoja, ali temelji za njihovu dugorocnu djelotvornost morae da se uspostave sada. U kratkorocnom periodu, naglasak bi trebalo da se stavi na prilagoavanje postojeeg znanja, umjesto na inovacije i stvaranje novog znanja. Da bi se postigao taj inicijalni cilj, najvisi stepen prioriteta u vezi sa istrazivanjem i razvojem bi trebalo da se da jacanju vezan izmeu javnih univerziteta i privatnih preduzea, posto je najvei doprinos koji sektor istrazivanja moze da obezbijedi za zemlju upravo pruzanje podrske kompanijama pri usvajanju i prilagoavanju novih ideja i tehnologija iz drugih okruzenja. U isto vrijeme, privatno finansiranje za istrazivanje i razvoj treba da se drasticno povea, kao i stepen zaposljavanja istrazivaca u privatnom sektoru. Na kraju, javno finansiranje istrazivanja i razvoja treba da bude djelotvornije usmjeravano, ako je mogue kroz partnerstva privatnog i javnog sektora. Sreom, mnoge zemlje sirom svijeta imaju uspjesna iskustva u implementaciji takvih partnerstava javnog i privatnog sektora, koja postoje u mnogo razlicitih oblika. Usmjeravanje paznje na primijenjena istrazivanja u neposrednoj budunosti pomoi e pri unapreivanju osnovnih istrazivanja u toku dugorocnijeg perioda. Meutim, smanjivanje prioriteta koji javno finansiranje sada daje osnovnim istrazivanjima iziskivae nove pristupe imenovanju i napredovanju osoblja u univerzitetima. U periodu za koji je mogue praviti predvianja, zemlje regiona SEE nee biti u mogunosti da postignu izuzetne rezultate u istrazivanjima u vise od tek par konkretnih oblasti, za svaku zemlju, tako da e za vlade predstavljati veliki izazov da odluce o tome u koje oblasti je opravdano investirati. Postoje dva nacina da vlade izvrse podjelu rizika i poveaju prilike za istrazivanje i razvoj: ukljucivanje privatnog sektora u donosenje tih odluka, posto je on u sposobniji za identifikaciju oblasti koje mogu donijeti dodatnu vrijednost za njegov rad; ili saradnja sa drugim zemljama i institucijama radi dijeljenja resursa (npr. ljudi, opreme i ideja). Posebna paznja treba da bude posveena buduoj podrsci za mlade istrazivace i njihovom statusu unutar sistema istrazivanja i razvoja. x Implementacija promjena kroz regionalnu saradnju Realizacija reformskog programa koji je okvirno dat u prethodnom dijelu teksta e zahtijevati vrijeme i znatne dodatne resurse, sto predstavlja argument za dobro dizajniranu strategiju implementacije i podjelu troskova kroz regionalnu saradnju. Svjetska banka moze igrati ulogu u podsticanju tog reformskog programa, u saradnji sa drugim regionalnim akterima. Preduslov za bilo kakvu regionalnu saradnju je da ona bude sto je mogue jednostavnija i usmjerenija, sto znaci da broj razlicitih tipova aktivnosti i rad koji se pokusava u okviru svake od njih moraju biti strogo ograniceni. Tako odreivanje moze se, naravno, izvrsiti samo kroz dijalog sa zemljama koje su ukljucene. Meutim, na osnovu svojih iskustava, Svjetska banka ima ocekivanja u vezi sa nacinom na koji se potencijal operacija zasnivanih na zajmovima moze iskoristiti za izazivanje vaznih promjena u univerzitetskim sistemima. Svjetska banka bi mogla da predlozi dvije vrste aktivnosti koje odgovaraju dvjema razlicitim vrstama saradnje izmeu zemalja u regionu SEE. Koordinirane aktivnosti su u sustinskom smislu drzavne po karakteru, ali rjesavaju pitanja sa kojima se suocavaju sve zemlje u regionu, pa se zbog toga njima moze pristupiti na nacin koji podrazumijeva saradnju, pri cemu bi vise zemalja radilo zajedno i pri cemu bi te zemlje ucile jedne od drugih. Integrisane aktivnosti zahtijevaju regionalni pristup da bi bile djelotvorne i mogle bi se sprovesti tako da zemlje u regionu rade u potpunosti u saradnji jedne sa drugima. Svjetska banka namjerava da iskoristi ovaj analiticki dokument kao osnovu za diskusije na tu temu sa zemljama regiona SEE. Te diskusije e imati za cilj potvrivanje dokaza i argumenata koji su predstavljeni i identifikaciju nacina za pruzanje podrske zemljama u napredovanju u implementaciji reformi visokog obrazovanja i istrazivanja i razvoja. xi Uvod Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, bivsa jugoslovenska republika Makedonija i Srbija (tj. sve zemlje u regionu SEE) same sebe u sve veoj mjeri definisu u odnosu na prosirivanje Evropske Unije (EU). Ta referentna tacka daje realnu, ali ipak ambicioznu perspektivu za posmatranje njihovog budueg politickog i ekonomskog razvoja. U tom smislu, one idu istim putem kojim su ve prosle druge zemlje regiona SEE, konkretno, Bugarska, Rumunija i Slovenija, koje su ve postale clanice EU. Lisabonski proces, kroz koji zemlje EU imaju za cilj da postanu najkonkurentniji region svijeta, takoe predstavlja okvir za ekonomski razvoj svih zemalja zapadnog Balkana. Kljucni uslov za prikljucenje Evropskoj Uniji je postojanje trzisne privrede koja je konkurentna unutar EU.2 Meutim, privrede zemalja regiona SEE ne ostvaruju dobre rezultate TPF FPT u odnosu na mnoga mjerila. EU je definisala 16 indikatora, ukljucujui pet odrednica, za monitoring doprinosa obrazovanja i obuke postizanju ciljeva Lisabonskog programa (vidjeti Aneks 1). Nazalost za namjene ove studije, postoji mali broj indikatora za visoko obrazovanje, a za mnoge zemlje iz regiona SEE ne postoje podaci koji bi se mogli uporeivati. Vredniji instrument za poreenje zemalja je Globalni izvjestaj o konkurentnosti (Global Competitiveness Report) Svjetskog ekonomskog foruma. Od 131 zemlje koje su ocjenjivane 2007. godine, Slovenija i Hrvatska su bile najuspjesnije zemlje regiona SEE i bile su rangirane na 39. i 57. mjestu, redom, ali sve druge zemlje regiona SEE pale su ispod 70. mjesta (World Economic Forum, WEF 2007, Tabela 1). 2 Kopenhagenski kriterijumi definisu principe koje zemlje moraju da ispune da bi se prikljucile Evropskoj Uniji. TP PT Ekonomski test predstavlja "postojanje funkcionalne trzisne privrede i kapacitet za izdrzavanja konkurentnih pritisaka i trzisnih sila unutar Unije". Politicki kriterijum je "stabilnost institucija koje garantuju demokratiju, vladavinu zakona, ljudska prava i postivanje i zastitu manjina. Na kraju, zemlje takoe moraju da prihvate acquis Zajednice (sposobnost preuzimanja obaveza koje donosi clanstvo, ukljucujui postivanje ciljeva politicke, ekonomske i monetarne unije). Evropsko Vijee u Kopenhagenu - 21-22. juni 1993. godine. Zakljucci predsjednistva, 22. juni 1993. godine. 1 Tabela 1. Uspjesnost zemalja regiona SEE i CEE, Globalni izvjestaj o konkurentnosti 2007--2008. godine (N=131) Zemlja Opsti rang Rang za visoko obrazovanje i obuku Rang za inovacije Albanija 109 103 131 Bosna i Hercegovina 106 98 121 Hrvatska 57 46 50 Makedonija, BJR 94 75 92 Crna Gora 82 79 104 Srbija 91 82 78 Bugarska 79 66 88 Rumunija 74 54 76 Slovenija 39 24 30 Izvor: WEF (2007). Stvaranje konkurentne privrede ­ privrede koja raste i stvara radna mjesta orijentisana ka budunosti ­ zahtijeva mjere politika u mnogim sektorima, ukljucujui obrazovanje, a posebno visoko obrazovanje. Istrazivanja koja je Svjetska banka sprovela od pocetka devedesetih godina proslog vijeka pokazuju da postoji korelacija izmeu razvoja visokog obrazovanja i ekonomskog razvoja (Svjetska banka, 1994. godine). Ti nalazi su dodatno podrzani novijim istrazivanjima o izgradnji drustava znanja. To istrazivanje pokazuje da je sposobnost drustva da proizvodi, izabire, prilagoava, komercijalizuje i koristi znanje od kljucne vaznosti za odrzan ekonomski rast i unapreen standard zivota. Istrazivanje, prema tome, naglasava cinjenicu da je znanje postalo najvazniji faktor ekonomskog rasta (Svjetska banka 2002. godine; Yusuf i Nabeshima 2007. godine). Pokazano je da je ljudski kapital uopste, ali posebno u visokom obrazovanju, od kriticne vaznosti za pruzanje podrske inovacijama i konkurentnosti. Visoko obrazovanje i istrazivanje i razvoj doprinose ekonomskom rastu na mnogo razlicitih nacina. Najprije, visoko obrazovanje obezbjeuje privredama kvalifikovane diplomirane strucnjake sa visokovrijednim vjestinama. Drugo, visoko obrazovanje stvara nova znanja kroz istrazivanja i inovacije i, na kraju, obrazovanje doprinosi prenosu i apsorbovanju postojeeg znanja, koje je od posebne vaznosti za zemlje u regionu SEE. Uz to, visoko obrazovanje moze da igra kljucnu ulogu u uspostavljanju modernih, demokratskih drustava. Postoji vise razlicitih vjestina i znanja koja su potrebna diplomiranim studentima da bi bili uspjesni na trzistu rada, kao sto su analiticnost, mogunost kritickog prosuivanja, te dobre vjestine komunikacije, a koja su takoe neophodna za ucestvovanje u 2 demokratskom zivotu graana. Visoko obrazovanje moze da prenese vrijednosti na kojima su demokratska drustva uspostavljena. Ciljevi ovog dokumenta su okvirno predstavljanje pravaca za reformu politika u visokom obrazovanju i istrazivanju u zemljama Balkana i identifikacija nacina na koji Svjetska banka moze da pomogne tim zemljama da napreduju u implementaciji tog programa reformi, posebno kroz regionalnu saradnju. U Odjeljku I razmatra se uspjesnost sistema visokog obrazovanja i istrazivanja u regionu SEE i koliko dobro oni pomazu zemljama i pojedincima da postanu konkurentniji. U odjeljku II razmatraju se neki od kljucnih pravaca reforme koje bi zemlje o kojima se radi mogle da razmotre za usvajanje, na osnovu meunarodnih iskustava. Odjeljak III posveen je razmatranju opcija za nacine na koje Svjetska banka moze da pruzi podrsku tim promjenama u zemljama jugoistocne Evrope kroz regionalnu saradnju. 3 4 I. Stanje stvari Privrede regiona SEE ve obezbjeuju nagrade pojedincima za njihov nivo ostvarenog obrazovanja. Razlika u nivou ishoda na trzistu rada izmeu onih koji imaju visoko obrazovanje i onih koji ga nemaju je znatna. Na primjer, pojedinci sa diplomama visokog obrazovanja imaju plate koje su barem 50 posto vise od plata radnika koji imaju samo osnovno obrazovanje (ta premija je niza u Bosni i Hercegovini, ali i dalje predstavlja veoma respektabilnih 35 posto), a barem 38 posto vise od plata radnika sa srednjim obrazovanjem (opet, BiH zaostaje sa 25 posto). (Vidjeti Tabelu 2 i Sliku 1 u nastavku teksta). Oni koji su zavrsili visoko obrazovanje takoe ucestvuju na trzistu rada na mnogo visim nivoima od pojedinaca sa nizim obrazovnim kvalifikacijama, a kada su zaposleni, za njih postoji visi stepen vjerovatnoe da rade u zvanicnom sektoru, gdje je budunost radnih mjesta sigurnija i gdje pojedinci vjerovatnije imaju pristup prilikama za daljnje obrazovanje i obuku (Betcherman et al. 2007). Ti nalazi u konzistentni sa dokazima koji postoje za mnoge zemlje sirom svijeta.3 TPF FPT Tabela 2. Premije za platu koje donosi univerzitetsko obrazovanje u odnosu na osnovno obrazovanje, 2005. godine Albanija Bosna i Hercegovina Makedonija Srbija Svi ljudi radne dobi 1­3 godine srednje skole 19.2 -1.2 5.3 13.3 4­5 godina srednje skole 11.5 7.4 19.2 31.0 Obrazovanje nakon srednje skole 62.2 32.6 57.4 70.5 Mladi ljudi (mlai od 35 godina) 1­3 godine srednje skole 15.9 -1.3 -4.1 12.7 4­5 godina srednje skole 21.2 9.9 7.6 27.6 Obrazovanje nakon srednje skole 70.2 45.6 49.2 66.1 Izvor: Betcherman et al. 2007. Napomene: 1. Podaci za BiH su iz 2004. godine. 2. Za Albaniju i BiH iznosi se odnose na usmjerene srednje skole, u odnosu na srednje skole opsteg smjera, a ne na razlicito trajanje programa srednjeg obrazovanja. 3. Iako Hrvatska nije ukljucena u tabelu, radnici u toj zemlji sa dvije godine obrazovanja nakon zavrsetka srednjeg obrazovanja i oni sa univerzitetskom ili naprednijom diplomom imaju premiju na plate od 91,2 posto i 132,8 posto, redom (Svjetska banka 2007b). 3 Opste ishode na trzistu rada u zemljama istocne Evrope i srednje Azije vidjeti u radu Rutkowski i Scarpetta (2005); TP PT stope povrata sirom svijeta vidjeti u radu Patrinos et al. (2006). 5 Slika 1. Struktura plata u odnosu na stepen obrazovanja u Hrvatskoj, 1998­2002. Hrvatska, kretanje strukture plata prema obrazovanju, izrazeno kao procenat onih koji su zavrsili srednju skolu 180 160 Univerzitet 140 / visa skola 120 Srednja skola 100 Usmjerena 80 skola 60 1998 1999 2000 2001 2002 Izvor: Republika Hrvatska (2007). Postoje znaci da uspjesnije kompanije u regionu traze snaznije vjestine i znanja meu zaposlenima ­ konkretno, vjestine i znanja koja se dobijaju visokim obrazovanjem ­ kao dio svoje strategije konkurentnosti. Vjestine i obrazovanje radnika nisu identifikovani kao osnovno ekonomsko ogranicenje za firme u zemljama regiona SEE, ali oko jedne cetvrtine firmi identifikuje to kao problem za svoj rad i rast (u poreenju sa, na primjer, regulatornim politikama, koje je 60 posto firmi identifikovalo kao problematicne). Firme u Albaniji (oko jedne treine njih) nesto vjerovatnije su naglasavale ogranicenost vjestina od firmi u drugim zemljama regiona SEE. Ogranicenja vezana za vjestine cese pominju firme koje su dinamicnije i konkurentnije. Kompanije srednje velicine (sa 50-249 zaposlenih), one u dinamicnijim sektorima, one koje ostvaruju rast prometa i izvoza, mlade firme (manje od 10 godina stare), te one koje su investirale u istrazivanje i razvoj, takoe naglasavaju to ogranicenje vise od drugih firmi (Betcherman et al. 2007). Meutim, obezbjeivanje visokostrucne radne snage sa univerzitetskim kvalifikacijama za zadovoljavanje te rastue potraznje u zemljama regiona SEE je slabo. Niski nivou efikasnosti u visokom obrazovanju odrazavaju se u visokom stepenu odustajanja od studija i niskim stopama diplomiranja na univerzitetima (vidjeti slike 2a i 2b). Uz to, zemlje regiona 6 izvjestavaju o stagnaciji ili cak smanjivanju broja diplomiranih studenata sa visokovrijednim vjestinama, tj. diplomiranih sa magistarskim ili doktorskim diplomama (vidjeti sliku 3). Vjerovatno je da e, zbog smanjivanja velicine dobnih skupina mladih, taj problem i dalje ostati prisutan, osim ako se sprovedu snazne korektivne akcije. U isto vrijeme, diploma fakulteta (bachelor) nije cvrsto uspostavljena kao diploma koja moze stajati zasebno na trzistu rada. Slika 2a. Studenti u visokom obrazovanju (ISCED 5A) u Hrvatskoj, 1991­2004. Studenti u visokom obrazovanju, ISCED 5A, Hrvatska 30,000 25,000 20,000 15,000 10,000 5,000 0 1991/92 1992/93 1993/94 1994/95 1995/96 1996/97 1997/98 1998/99 1999/00 2000/01 2001/02 2002/03 2003/04 Broj studenata upisanih na prvu godinu studija Broj studenata koji su diplomirali Izvor: Republika Hrvatska (2007). Napomena: Za studente prve godine u nekoj datoj godini ocekuje se da diplomiraju pet godina kasnije. Slika 2b. Studenti u visokom obrazovanju u Srbiji, 1990­2005. godine Studenti u visokom obrazovanju, Srbija 90,000 80,000 70,000 Broj 60,000 studenata 50,000 1. godine 40,000 30,000 Broj 20,000 diplomiranih 10,000 - 1990 1995 2000 2001 2002 2003 2004 2005 Izvor: Statisticka sluzba Srbije http://webrzs.statserb.sr.gov.yu, pristupljeno u januaru 2008. god. Napomena: Za studente prve godine u nekoj datoj godini ocekuje se da diplomiraju pet godina kasnije. 7 Slika 3. Diploma visokog obrazovanja u Srbiji, 2000-2005. godine Srbija, procenat magistara, specijalista i doktora nauka u ukupnom broju diplomiranih studenata 7.0% 6.0% 5.0% MSc 4.0% i MA 3.0% Specijalist 2.0% PhD 1.0% 0.0% 2000 2001 2002 2003 2004 2005 Izvor: Statisticka sluzba Srbije http://webrzs.statserb.sr.gov.yu, pristupljeno u januaru 2008. god. Ukupni broj visoko kvalifikovanih ljudi u regionu je nedovoljan. Za mlade ljude ispod 35 godina starosti, koji imaju vise kvalifikacije uopste, procenat stanovnistva sa visokoskolskim diplomama kree se od samo sest posto u Bosni i Hercegovini do 20 posto u Crnoj Gori (Betcherman et al. 2007). Za ukupno odraslo stanovnistvo u svakoj od zemalja taj procenat je jos i nizi. U Hrvatskoj 11,4 stanovnistva je 2001. godine imalo visokoskolsku diplomu (Adamovi i Meznari 2003). Podaci za Bugarsku, Rumuniju i Sloveniju koji bi se sa tim mogli direktno uporeivati nisu dostupni, ali rang za te zemlje pokazuje da imaju 99 posto, 48 posto i 87 posto, redom, prosjecnog broja drzavljana sa visokim obrazovanjem u EU (21,2 posto) (EC 2006). Iako su to dobre vijesti za ljude koji imaju visoko obrazovanje, koji mogu da ocekuju rastui povrat od ulaganja u svoje obrazovanje, to nisu dobre vijesti za privrede njihovih drzava. Dokazi iz zemalja OECD-a pokazuju da, cak i sa rastuim brojem ljudi koji imaju visoko obrazovanje, povrat od ovog nivoa obrazovanja nastavlja da se poveava (OECD 2007). Za talentirane i dobro obrazovane ljude iz zemalja regiona SEE vjerovatnije je da e napustiti svoje zemlje i potraziti prilike negdje drugdje, nego za takve ljude iz drugih zemalja. Iako je to problem sa kojim se suocavaju gotovo sve zemlje, zemlje Balkana su rangirane na 110. mjestu i ispod njega na svjetskoj ljestvici za to mjerilo (dva izuzetka su 8 Hrvatska, na 67. mjestu, i Slovenija, rangirana na 37. mjestu) (WEF 2007). Izgleda vjerovatno da e reforme koje imaju za cilj poveavanje mobilnosti unutar Evrope, kao sto su one koje se poduzimaju kao dio Bolonjskog procesa, zajedno sa opstijim reformama viznih sistema, samo dodatno pogorsati taj problem. Opet, iako je mobilnost dobra za pojedince, ona e biti dobra za zemlje iz kojih oni dolaze samo ako one budu bile u mogunosti da ostvare dobit preko povratnika, novcanih doznaka izvana ili znanja. Meutim, povratak znatnog broja ljudi u svoje zemlje porijekla zahtijevae ekonomsku i istrazivacku infrastrukturu koju zemlje regiona SEE jos uvijek nemaju. Dobro je poznato, na primjer, da je Irska bila u mogunosti da preokrene decenije masivne emigracije koristenjem nacionalne strategije koja je bila usmjerena na sveobuhvatne investicije u ljudski kapital. Zemlje regiona SEE se suocavaju sa ogromnim preprekama za poveavanje broja ljudi sa visokim obrazovanjem u srednjorocnom periodu. Najprije, stope upisa u srednje obrazovanje i, u odreenim zemljama, takoe u visoko obrazovanje, relativno su niske. Najnoviji dostupni podaci o bruto stopama upisa u visokom obrazovanju u zemljama regiona SEE koje nisu clanice EU pokazuju da su te stope 15 ili vise procentualnih poena nize od stopa u zemljama regiona srednje i istocne Evrope (CEE). Rumunija i Bugarska, na primjer, imaju stopu upisa u visokom obrazovanju od 40 posto i 43 posto, redom. Hrvatska je, meutim, izuzetak, sa 36 posto ukupno (vidjeti sliku 4). Te stope su znatno poveane u toku posljednjih pet godina, ali takoe su se poveale i stope u drugim zemljama. Slicno tome, bruto stope upisa u srednjem obrazovanju za Bosnu i Hercegovinu (45,0 posto) i Albaniju (58,7 posto) znatno su nize od stopa u zemljama regiona CEE (koje sve imaju stope upisa preko 92 posto). Na nivou od 86,1 posto, Hrvatska je prilicno blizu prosjeku za region CEE; Makedonija, sa stopom od 73,4 posto, nalazi se na sredini (UNICEF 2007). Nema pouzdanih novijih podataka za Srbiju, ali 2001. godine je Srbija imala stopu upisa blisku onoj u Bosni i Hercegovini (tj. manje od 50 posto). 9 Slika 4. Stope upisa u visokom obrazovanju u jugoistocnoj Evropi, 2005. godine Stope upisa u visokom obrazovanju (bruto, procenat stanovnistva dobi od 19 do 24 godine), 2005. godine 90.0 83.2 80.0 70.0 61.2 60.0 56.4 47.3 50.0 40.1 41.1 43.7 40.0 36.3 30.0 21.2 21.7 25.2 20.0 10.0 0.0 Albanija Hrvatska Slovacka Poljska Slovenija BJR Makedonija BiH Bugarska Ceska Maarska Rumunija Izvor: Baza podataka TransMONEE, 2006. godine Stope upisa u srednjem i visokom obrazovanju daju pogresnu sliku onih koji ulaze na trziste rada, zbog visokih stopa odustajanja i veoma niskih stopa maturiranja / diplomiranja. Postoje dokazi o tome da je stopa prelaska iz srednjeg u visoko obrazovanje u nekim od zemalja regiona SEE prilicno visoka. Na primjer, izvjestava se da 70 posto relevantne dobne skupine u Crnoj Gori ulazi u visoko obrazovanje; najnoviji iznosi za Makedoniju ukazuju na to da vise od 60 posto maturanata srednjih skola ulazi u visoko obrazovanje.4 Meutim, stope TPF FPT diplomiranja na univerzitetima i dalje su niske. Na primjer, manje od 20 posto studenata u Srbiji diplomira na vrijeme5, a u Hrvatskoj samo 10­15 posto (Republika Hrvatska 2007. godine). Te TPF FPT stope idu ruku pod ruku sa stopama odustajanja koje su znatno vise od prosjeka za zemlje OECD-a, koji iznosi 30 posto (OECD 2007). Prema tome, da bi se rijesilo pitanje stopa prelaska u visoko obrazovanje, kreatori politika takoe treba da rijese i pitanje obezbjeivanja srednjeg obrazovanja, zajedno sa opstim dizajnom i putanjama u svojim obrazovnim sistemima. Znatan rast stopa upisa u privatne institucije nije nadoknadio slab priliv diplomiranih strucnjaka visokog nivoa iz javnih institucija visokog obrazovanja u jugoistocnoj Evropi. Zemlje u regionu SEE upadaju u dvije kategorije (vidjeti slike 4 i 5): one koje su bile otvorene za poveavanje stopa upisa u institucije privatnog sektora i one koje nisu. U prvoj kategoriji, stope 4 Privatna komunikacija rektora univerziteta sa autorima, oktobar 2007. godine. TP PT 5 Statisticka sluzba Srbije. TP PT 10 upisa u Makedoniji su pokazale brzi rast nakon sto je privatno visoko obrazovanje legalizovano i izgleda vjerovatno da e i dalje rasti. Dostupnost visokog obrazovanja za etnicke Albance, kroz Univerzitet u Tetovu, povean je toliko znacajno u posljednjih pet godina u Makedoniji da se za gotovo sve etnicke Albance koji u Makedoniji zavrsavaju srednje obrazovanje sada moze nai mjesta. Iako su ukupni nivoi stopa upisa u visoko obrazovanje u Albaniji jos uvijek veoma niski, ona potencijalno takoe upada u tu kategoriju, kao i Bugarska i Rumunija. Druga kategorija zemalja - u kojima privatno visoko obrazovanje nije dobilo tako toplu dobrodoslicu, kao sto su Bosna i Hercegovina i Hrvatska - izgleda da su (na osnovu trendova upisa) otpornije na sirenje privatnog visokog obrazovanja i vjerovatnije je da e imati mnogo nize stope upisa u dugorocnom periodu (blize onima u Sloveniji). Nije jasno zasto se stope upisa u tolikoj mjeri razlikuju izmeu ta dva skupa zemalja. Izgleda kao da one imaju slicne pravne i regulatorne okvire i slicnu konkurenciju za studente koji plaaju skolarine u javnim institucijama.6 Poteskoe TPF FPT sa kojima se suocavaju Bosna i Hercegovina i Hrvatska prije svega se odnose na neophodnost hvatanja prikljucka u smislu ukupnog upisa u visokoobrazovni sektor, a u tome te zemlje znacajno odstupaju od slucaja Slovenije. Najnoviji podaci pokazuju da se u Sloveniji upisuje 5.618 studenata na 100.000 stanovnika; odgovarajui iznosi za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku su 2.166 i 3.632, redom (Evropski centar za visoko obrazovanje - European Centre for Higher Education, 2007. godine). 6 Ta misterija zahtijeva dodatno istrazivanje, ali je, nazalost, izvan okvira ovog izvjestaja. TP PT 11 Slika 5. Raspodjela upisa u visoko obrazovanje u srednjoj i istocnoj Evropi, 2004­2005. godine Stopa upisa u visokoobrazovne institucije, akademska godina 2004/05 100% 90% 80% Privatne 70% institucije 60% 50% Javne 40% Institucije 30% 20% 10% 0% Latvija Bugarska MaarskaSlovenija Hrvatska Albanija Estonia Bjelorusija BJR Makedonija BiH Poljska Rumunija Moldavija Ruska federacija Litvanija Slovacka Izvor: Evropski centar za visoko obrazovanje (European Centre for Higher Education) (2007. godine), osim za BJR Makedoniju (Sliku autorima obezbijedilo Ministarstvo obrazovanja i nauke, novembra 2007. godine). Zemlje regiona SEE takoe se suocavaju sa znatnim opadanjem velicine dobih skupina koje pohaaju sve faze obrazovanja, a to je trend koji e vjerovatno dovesti do daljnjeg smanjivanja broja visoko strucnih diplomiranih studenata koji e u budunosti ulaziti na trziste rada. Predvia se da e do 2025. godine populacija mladih ljudi koji e ulaziti u visoko obrazovanje po prvi put da se smanji za vise od 30 posto u svim zemljama regiona SEE (u Albaniji i Srbiji, meutim, taj pad se procjenjuje na 15 posto i 26 posto, redom) (Svjetska banka 2007). Bugarska i Rumunija se suocavaju sa jos ostrijim padom. Smanjivanje velicine dobnih skupina bi, ako svi ostali faktori ostanu nepromijenjeni, omoguilo poveavanje stopa upisa bez poveavanja resursa, ali to takoe znaci da e apsolutni broj diplomiranih studenata da se smanji, osim ako te zemlje ne budu u mogunosti da poveaju stope prelaska u visoko obrazovanje i diplomiranja u voskom obrazovanju. Bugarska je ve iskusila smanjivanje apsolutnog broja studenata koji ulaze u visoko obrazovanje (Svjetska banka 2007a). Uz to, te zemlje e u budunosti morati da obezbijede vise prilika za one koji su ve na trzistu rada, kako bi oni mogli da nastave svoje obrazovanje i obuku. Pored pitanja vezanog za broj studenata, zemlje Balkana se takoe suocavaju sa znatnim problemima vezanim za kvalitet visokog obrazovanja. Iako dobri uporedivi podaci 12 ne postoje, studije visokoobrazovnih institucija u regionu SEE konzistentno izvjestavaju o tome da preovlauju zastarjele metode nastave, kao i ispitivanje kojim se testira ucenje na pamet i cinjenicna memorija (vidjeti, na primjer rad EUA 2003). Ti faktori predstavljaju vazan dio objasnjenja za visoke stope ponavljanja i odustajanja u visokom obrazovanju u regionu. Aproksimativno mjerilo kvaliteta obrazovanja je da li je zemlja sposobna da upise studente iz drugih zemalja. Meutim, bez obzira na pozeljnost akademske mobilnosti, takoe je zanimljivo vidjeti i da li se studenti iz te zemlje podsticu da pohaaju univerzitet u svojoj zemlji zbog kvaliteta domaih institucija. Tabela 3 pokazuje da sve zemlje regiona SEE imaju niske stope upisa stranaca i da salju visok procenat svojih studenata u druge zemlje. Takoe treba napomenuti da veina stranih studenata koji studiraju u tim zemljama potice iz susjednih zemalja - na primjer, u Hrvatskoj, studenti iz Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije i Crne Gore predstavljaju 59 posto stranih studenata. Tabela 3. Strani studenti upisani u zemljama regiona SEE i graani zemalja regiona SEE upisani izvan svoje zemlje porijekla Strani studenti na univerzitetima, Procenat svih studenata univerziteta kao % svih studenata na (ISCED nivoi 5 i 6) koji su upisani U univerzitetima izvan svojih zemalja porijekla U U U 2000. 2003. 2004. 2000. 2004. 2005. Bugarska 3,11 3,48 3,63 3,2 8,6 8,7 Hrvatska -- 0,55 0,63 -- 6,9 6,3 BJR 0,66 0,25 0,33 6,2 10,4 12,1 Makedonija Rumunija 2,78 1,51 1,53 1,5 2,4 2,3 Slovenija 0,93 1,05 1,06 2,2 2,1 2,0 EU 27 4,95 6,16 6,32 2,1 2,2 2,2 Izvor: EC (2007. godine). U zemljama regiona CEE, kao i drugdje u svijetu, brzi rast broja privatnih institucija bio je praen bojaznima vezanim za njihov kvalitet. Te bojazni su cesto podsticale uvoenje mehanizama za osiguravanje kvaliteta i akreditaciju. Meutim, nedostatak pouzdanih podataka i mehanizama za mjerenje kvaliteta dovodi do toga da je nemogue izvesti solidne zakljucke, posto podaci koji postoje omoguavaju mnogo razlicitih tumacenja. Na primjer, u Gruziji, promjena politike 2003. godine, koja je dovela do stroge implementacije rezultata akreditacije, rezultovala je time da je 110 od 227 institucija izgubilo dozvolu za upisivanje novih studenata u narednu akademsku godinu (Pachuashvili 2007). Iako izgleda da taj ishod ukazuje na to da je 13 110 institucija bilo slabog kvaliteta, to takoe znaci da je za 117 privatnih institucija odreeno da su bile (barem) dovoljnog kvaliteta. Procedure za interno i eksterno osiguravanje kvaliteta visokog obrazovanja u regionu SEE su uglavnom neefikasne i nisu u skladu se novijim evropskim praksama. Eksterno osiguravanje kvaliteta vezano za priznavanje diploma i programa postalo je kako zahtjev Bolonjskog procesa EU, tako i neophodnost, imajui u vidu sirenje visokog obrazovanja, posebno u privatnom sektoru. Kao odgovor na to, zemlje regiona SEE cesto su uspostavljale rigidne mehanizme osiguravanja kvaliteta koji su bili usmjereni na evaluaciju i akreditaciju institucija, kao i evaluaciju i akreditaciju pojedinih programa. Ti mehanizmi nisu, meutim, doveli do visokokvalitetnih institucija. Umjesto toga, rezultat je bio stvaranje veoma birokratizovanih tijela za osiguravanje kvaliteta koja nisu bila u dovoljnoj mjeri uspostavljena u evropskoj i meunarodnoj zajednici osiguravanja kvaliteta. Postoje razlike u pristupu osiguravanju kvaliteta, a najprimjetnije su one izmeu Sjedinjenih Drzava i evropskih zemalja (u kojima mogu da postoje i meusobne razlike). Dok su odreene zemlje nekada usmjeravale paznju na akreditaciju na nivou programa (npr. Njemacka, gdje je u toku diskusija o problemima vezanim za taj pristup, ukljucujui previse birokratizovane procedure), druge zemlje su presle na institucionalnu akreditaciju (npr. Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Drzave). U Irskoj je velika reforma rezultovala time da eksterno osiguravanje kvaliteta do odreene mjere organizuju institucije visokog obrazovanja same za sebe. Irska je prihvatila pristup "odgovarajue namjene" u kojem je kontrola uglavnom usmjerena na mehanizme internog osiguravanja kvaliteta u samim institucijama. Te promjene su zasnovane na dugogodisnjem iskustvu vezanom za sisteme eksternog osiguravanja kvaliteta i, prema tome, trebalo bi da budu uzete u obzir u toku diskusije o osiguravanju kvaliteta u regionu SEE. Zemlje regiona SEE se, u stvari, suocavaju sa velikim izazovom pri uspostavljanju djelotvornih sistema eksternog osiguravanja kvaliteta na drzavnom nivou. Zbog svoje male velicine one nisu u mogunosti da rijese vise pitanja vezanih za eksterno osiguravanje kvaliteta, ukljucujui pitanje organizacije nezavisnih revizija izmeu samih institucija (peer review) na drzavnom nivou. Evropsko udruzenje univerziteta (European University Association, EUA) ukazuje na to da bi ta pitanja trebalo da se rijese na regionalnom nivou (EUA 2007). Stavise, Deklaracija iz Berlina (Berlin Communiqué), koje predstavlja rezultat sastanka na ministarskom 14 nivou zemalja potpisnica Bolonjske povelje odrzanom 2003. godine, naglasava da sami univerziteti nose najvei dio odgovornosti za osiguravanje kvaliteta. Do danas, meutim, zemlje u regionu SEE nisu poklanjale dovoljno paznje razvoju solidnih mehanizama osiguravanja kvaliteta u institucijama visokog obrazovanja. Takvi mehanizmi bi trebalo da budu centralno locirani, adekvatno popunjeni osobljem i ugraeni u strukturu univerziteta. Pored toga, u regionu SEE jos nije doslo ni do debate zasnovane na adekvatnim informacijama o uravnotezivanju mehanizama internog i eksternog osiguravanja kvaliteta. Tekua desavanja u Evropi bi mogla da pokrenu posebne probleme vezane za osiguravanje kvaliteta za zemlje u regionu SEE. Nedavno je uspostavljen registar evropskih agencija za osiguravanje kvaliteta, a zemlje e se nai pod rastuim pritiskom da koriste agencije sa te liste. (Evropska komisija podrzava ideju da zemlje mogu da koriste bilo koje tijelo za osiguravanje kvaliteta (quality assurance, QA) koje je u registru za ispunjavanje svojih drzavnih obaveza vezanih za QA.) Sama velicina zemalja regiona SEE, a time i potencijalni skup onih koji mogu sprovoditi revizije izmeu institucija (peer review) na drzavnom nivou, pokree bojazni vezane za to da li e zemlje regiona SEE biti u mogunosti da registruju svoje drzavne agencije. Za te agencije moglo bi takoe da bude tesko da se nadmeu na "trzistu" osiguravanja kvaliteta koje je u nastajanju u Evropi. Institucionalna struktura koja podrazumijeva snazne, u velikoj mjeri autonomne fakultete unutar univerziteta, naglasava mnoge od problema koji su identifikovani u dosadasnjem razmatranju i, prema tome, dodatno otezava razvoj javnih univerziteta u regionu SEE. Ta struktura ima nekoliko nedostataka. Ona je neefikasna, posto svaki zasebni fakultet nudi sveobuhvatan skup kurseva (duplicirajui kurseve i programe koje nude drugi fakulteti istog univerziteta) i ima svoju zasebnu administraciju. Ona je nedjelotvorna zbog toga sto se dobre prakse ne mogu prosiriti izmeu institucija, na primjer, u odnosu na mehanizme osiguravanja kvaliteta, dobru nastavu ili multidisciplinarne kurseve. Ona je netransparentna zbog toga sto pojedinacni fakulteti (ili njihovi dekani) lobiraju u drzavnim parlamentima radi obezbjeivanja prihoda sa posebnim namjenama i dodatnih prihoda.7 Ta struktura takoe stvara TPF FPT prilike za negativne prakse u alokaciji resursa i ocjenjivanju studenata. Na kraju, i najvaznije, 7 Postoji cak i sire pitanje vezano za upravljanje u tim zemljama: mnogi izabrani politicari (a, zaista, i mnogi visi TP PT drzavni sluzbenici unutar ministarstava obrazovanja) i dalje zadrzavaju nastavna i/ili istrazivacka radna mjesta na univerzitetima u regionu SEE. 15 institucionalna struktura sprjecava da univerziteti stvore jezgro identiteta i misiju, kroz koje bi se njihov razvoj mogao pratiti, njihove komparativne prednosti iskoristavati, a resursi dodjeljivati. Kao posljedica toga, postoji visok stepen uniformnosti u tipovima univerziteta koji se nalaze u regionu SEE: univerziteti koji ne uspijevaju da ponude kurseve koji su fleksibilni, inovativni i sa fokusom na studentima. Univerziteti takoe ne uspijevaju da usmjere svoje ogranicene resurse na istrazivacke aktivnosti u kojima imaju komparativnu prednost, ukljucujui i strateske saveze sa drugim institucijama u regionu SEE i izvan njega. Uz to, nedostatak djelotvornih mehanizama preuzimanja odgovornosti prema javnosti znaci da ne postoji okvir za unapreivanje kvaliteta i efikasnosti tih institucija. Jasno je da visoko decentralizovana struktura na predstavlja u svakom slucaju prepreku za to da neki univerzitet postane univerzitet svjetske klase, kao sto pokazuju primjeri univerziteta Oxford i Cambridge. Meutim, imajui u vidu da pomenute institucije dobijaju izdasno finansiranje od drzave, posebno za istrazivanja, te znatne iznose njihovih zaklada, nivo resursa koji je njima dostupan se, ocito, prilicno razlikuje od onoga sto mogu da mobilizuju institucije u regionu SEE. Ta dva univerziteta su, stavise, odrzavala spektar objedinjujuih odlika, uz stvaranje snaznih brendova unutar kojih odjeli i koledzi prodaju svoje usluge na trzistu. Postoji nekoliko uspjesnih prica, kao sto su Univerzitet u Tuzli u Bosni i Hercegovini i Univerzitet Crne Gore, koji su poboljsali svoj stepen uspjesnosti time sto su postali u najveoj mjeri integrisani. Univerzitet jugoistocne Evrope u Tetovu, Makedonija -- privatni univerzitet -- integrisan je od svog uspostavljanja 2005. godine. U Tuzli je studija univerziteta koja je pratila njegovih prvih pet godina objedinjenog upravljanja zakljucila da je objedinjavanje dovelo do smanjenja ukupnih budzetskih troskova za vladu za 20 posto, dok je u isto vrijeme broj osoblja udvostrucen, broj upisanih studenata utrostrucen, laboratorijski i bibliotecki objekti su poboljsani, a finansiranje je diversifikovano (Svjetska banka 2003). U okviru tog procesa je univerzitet takoe ponudio visi stepen izbora i fleksibilnosti izmeu programa za studente, kao i bolju dostupnost profesora, kroz eliminaciju pretjeranog optereivanja nastavnog osoblja programima. Meutim, zakoni cija je namjera bila integracija institucija nisu uvijek bili djelotvorni. U Slovackoj, na primjer, izgleda da su kompromisi koji su prihvaeni u toku usvajanja relevantne legislative temeljno umanjili rezultate reformskih napora, a znacajne promjene se nisu ostvarile. Reformski proces je zamisljen sa pristupom korak po korak, ali su poduzeti samo 16 inicijalni koraci. U Sloveniji, sa druge strane, relevantni zakon nikada nije imao namjeru da proizvede potpuno integrisane institucije (Kwiek 2007). Ti primjeri nude spasonosnu lekciju za zemlje u regionu SEE, koje su sve sada usvojile legislativu za promjenu institucionalne strukture svojih univerziteta. Hrvatska je ve iskusila dug i tezak proces implementacije svog zakona o tom pitanju. U poreenju sa drugim zemljama Evrope, javna potrosnja na visoko obrazovne institucije, izrazena kao procenat BDP-a, niska je u svim zemljama regiona SEE. Na primjer, Albanija, Bugarska, Hrvatska, Makedonija i Rumunija potrosile su mnogo manje od jednog procenta BDP za te namjene 2003. godine, sto treba uporediti sa prosjekom za EU-19, koji iznosi 1,1 posto (vidjeti sliku 6). Slovenija je blizu prosjeka za EU. Ni javni ni privatni izvori finansiranja ne predstavljaju za fakultete podsticaj za unapreivanje efikasnosti i stopa diplomiranja. Javno finansiranje se raspodjeljuje na univerzitete na osnovu indikatora ulaznih elemenata, kao sto su broj studenata i profesora. Univerziteti u opstem slucaju primaju samo dovoljno novca za pokrivanje troskova plata, sto im ostavlja malo prostora za druge aktivnosti, osim nastave. U Crnoj Gori, na primjer, grantovi za istrazivanja se obezbjeuju zasebno i samo na osnovu pojedinacnih prijava za projekte (Ziegele 2007). Meutim, cak i kada se budzeti obezbjeuju kao blok grantovi, taj novac se ne moze koristiti za istrazivacke aktivnosti, sve dok je budzet jedva dovoljan za pokrivanje troskova plata. Slika 6. Potrosnja na obrazovne institucije izrazena kao procenat BDP-a u izabranim zemljama Ukupna potrosnja na visoko obrazovne institucije i administraciju kao procenat BDP-a (2003. ili najnoviji godisnji podaci) 1.8 1.6 Javni izvori Privatni izvori 1.4 1.2 1.0 0.8 0.6 0.4 0.2 - Finska Austrija Poljska Njemacka Bugarska Albanija Francuska Maarska Slovenija Hrvatska Rumunija Makedonija Izvor: Zavod za statistilu UNESCO-a (UNESCO Institute for Statistics), Beyond 20/20 Web Data Server, Version 7.4. 17 Iako je drzavno finansiranje i dalje relativno nisko, javne visoko obrazovne institucije su bile u mogunosti da prikupe resurse kroz naplatu skolarina. Meutim, skolarine i tekue javno finansiranje, zajedno, obezbjeuju podsticaje za zadrzavanje studenata u sistemu i, time, dovode do smanjivanja stepena efikasnosti. Javnim institucijama je dozvoljeno da upisuju koliko god mogu dodatnih studenata, uz studente koji primaju javne subvencije (pod uslovom da su ispunjeni odreeni uslovi vezani za prostor).8 Skolarine koje TPF FPT plaaju ti upisani studenti su, stavise, cesto mnogo vee od javnih subvencija.9 U stvari, iznosi TPF FPT novca koje javne institucije naplauju od studenata koji plaaju skolarine mogu biti prilicno visoki. U Hrvatskoj godisnji troskovi skolarina na javnim univerzitetima iznose izmeu 680 i 1.150 . Univerzitet Crne Gore naplauje godisnju skolarinu od 1.000 , sto treba uporediti sa nivoom od 1.300 u privatnom sektoru visokog obrazovanja. 10 Taj nivo skolarina je TPF FPT preovlaivao u zemljama regiona SEE od pocetka njihove tranzicije i dijelom objasnjava nedostatak znatnih stopa upisa u privatnom sektoru. Svi prihodi koji se izgube iz javnih izvora, na primjer, kada studenti dou do kraja perioda u kojem se njihovo studiranje finansira iz budzeta, mogu se brzo nadoknaditi prenosenjem tih studenata u status studenata koji plaaju skolarine. Ta promjena stvara podsticaje za zadrzavanje studenata u sistemu i nakon predvienog perioda studiranja. Takoe postoji mnogo usmenih dokaza o tome da profesori naplauju studentima ponavljanje ispita. Privatni resursi su koncentrisani na nekoliko fakulteta i ne koriste se za dobrobit institucija u cjelini. Pravni i ekonomski fakulteti generisu nadmonu veinu privatnih resursa u javnim univerzitetima u regionu SEE, dok drugim fakultetima nedostaje finansiranje. Imajui u vidu pravnu nezavisnost fakulteta, oni nisu ni pod kakvom obavezom da dijele prihode od studenata koji plaaju skolarine, cak ni za objekte (sto bi bilo u njihovom interesu), kao sto su centralizovane kancelarije za transfer tehnologije, biblioteke ili specijalni objekti za studente sa invaliditetom. Sistemi visokog obrazovanja u regionu SEE su takoe slabo pripremljeni za dva druga vazna zadatka vezana za davanje doprinosa konkurentnosti njihovih odgovarajuih zemalja: apsorbovanje znanja i inovacije. Ti nedostaci odrazavaju znacajna ogranicenja 8 U Makedoniji, meutim, vlada odreuje kvote za broj studenata koji plaaju skolarine. TP PT 9 Meutim, do sada nije sprovedena nikakva analiza odnosa izmeu skolarina koje naplauju univerziteti i jedinicnih TP PT ili marginalnih troskova vezanih za studente koji plaaju skolarine. 10 Privatna komunikacija rektora univerziteta i autora, juni 2007. godine. TP PT 18 koja se odnose na potraznju za istrazivanjem i razvojem u privatnim kompanijama. Nadmona veina osoblja koje radi u istrazivanju i razvoju radi u javnom sektoru. Njih ili direktno zaposljava drzavna vlada ili sistem visokog obrazovanja (veoma malo istrazivanja i razvoja sprovode privatni univerziteti). Kao sto pokazuje slika 7, u nekim zemljama, kao sto su Hrvatska, Slovenija i Rumunija, preko 40 posto nacionalne potrosnje na istrazivanje i razvoj dolazi iz poslovnog sektora. U drugim zemljama regiona SEE, meutim, potrosnja privatnog sektora na istrazivanje i razvoj je zanemariva. Ciljni iznos u EU za takvu potrosnju je 3 procenta BDP-a, pri cemu se dvije treine tog iznosa traze iz privatnog sektora (ta dva nivoa iznose 1,8 posto i 55 posto, redom).11 Uopste gledano, izgleda da slaba potraznja za istrazivanjem i TPF FPT razvojem u regionu SEE predstavlja ozbiljniji problem od ponude istrazivanja i razvoja, barem sa stanovista poslovnog sektora (Radosevi 2007). Slika 7. Ukupna potrosnja na istrazivanje i razvoj (General Expenditures on Research and Development,GERD) u izabranim zemljama, 2004. godine GERD po uspjesnosti sektora (%), 2002. (Rum, Slov, Bug: 2004.) 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0% Hrvatska Makedonija Slovenija Bugarska Austrija (BJR) Srbija i CrnaRumunija Gora Poslovna preduzea Vlada Visoko obrazovanje Izvor: Svjetska banka (2005); Odjeljenje za stanovnistvo Ujedinjenih nacija (United Nations Population Division) (2004); Zavod HT za statistiku UNESCO-a (UNESCO Institute of Statistics), Baza podataka za nauku i tehnologiju TH 11 EUROSTAT, "Statistics in Focus: Science and Technology," ("Statistika u fokusu: Nauka i tehnologija") 23 TP PT (2007). Nazalost, iznosi za EU nisu direktno uporedivi sa iznosima za zemlje regiona SEE datim na slici 7. 19 Sistemi istrazivanja i razvoja u regionu SEE u maloj mjeri doprinose konkurentnosti odgovarajuih zemalja kroz inovacije. Hrvatska je daleko najuspjesnija u regionu. Analiza klastera ukazuje da je situacija u njoj slicnija situaciji i novim zemljama clanicama EU, dok ostale zemlje regiona SEE formiraju zasebnu grupu. Unutar te druge grupe, Albanija i Bosna i Hercegovina su najslabije u smislu inovacija (Radosevi 2007). Taj nalaz se odrzava u ogranicenom broju patenata koje su zemlje regiona SEE bile u mogunosti da zastite (vidjeti tabelu 4). Zemlje zapadnog Balkana su daleko iza drugih zemalja Evrope u odnosu na broj prijava za patente. Stopa prijavljivanja za patente za Hrvatsku je najvisa u regionu, ali je i dalje za red velicine iza Slovenije, cija je aktivnost, sa svoje strane, na nivou koji predstavlja samo jednu cetvrtinu prosjeka za EU. Uz to, izgleda da zemlje regiona SEE privlace veoma malo direktnih stranih investicija u istrazivanje i inovacije. Tabela 4. Prosjecan broj prijava za patente u Evropskom uredu za patente (European Patent Office) na 100.000 stanovnika u zemljama regiona SEE, 1997­2003. godine Hrvatska 0.42 Austrija 12.92 Bugarska 0.12 Slovenija 1.98 Srbija i Crna Gora 0.06 Maarska 0.84 Rumunija 0.03 Grcka 0.51 Bosna i Hercegovina 0.02 Turska 0.05 BRJ Makedonija 0.01 EU 15 11.96 Albanija 0.01 EU 25 10.39 Izvor: Evropski ured za patente (European Patent Office) http://www.epo.org, pristupljeno u decembru 2007. godine Ulazna strana sistema istrazivanja i razvoja u regionu SEE je slicna izlaznoj strani: relativno malo istrazivaca i katastrofalno niska potrosnja. Opet, Hrvatska je ispred drugih zemalja u regionu, sa finansiranjem istrazivanja i razvoja koje predstavlja 1,22 posto BDP-a. Zaista, Hrvatska ima 6,66 istrazivaca na 1.000 ljudi u radnoj snazi, sto je vise od prosjeka za EU- 15, koji iznosi 5,4 (vidjeti sliku 8). Druge zemlje zapadnog Balkana imaju manje od tog odnosa, koji postepeno, ali kontinualno, opada u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji jos od sredine devedesetih godina proslog vijeka. Ukupno finansiranje istrazivanja i razvoja za zemlje regiona, osim Hrvatske, u opstem je slucaju nize od jednog procenta BDP-a; nivo finansiranja u Srbiji je pokazao ostar pad od 2000. godine, kada je dosegao najvisi nivoa koji je iznosio preko dva posto (vidjeti tabelu 9). Imajui u vidu velicinu privreda tih drzava, to se prenosi u veoma niske nivoe potrosnje (npr. 23 miliona u Makedoniji 2003. godine). U smislu obima potrosnje, Hrvatska je 20 u stvari znatno izvan intervala koji postoji u regionu (potrosnja od 300 miliona 2003. godine) ­ potrosnja u Hrvatskoj visa je nego i u Rumuniji ili Bugarskoj. Slika 8. Broj istrazivaca na 1.000 radnika u radnoj snazi, za izabrane zemlje, 2003. godine Broj istrazivaca na 1.000 radne snage u 2003. godini 7 6.66 6.3 6.1 5.9 5.9 6 5.4 5 4 3.31 3.46 3 2.31 1.71 2 1 0 Rumunija MakedonijaBugarska SCG Hrvatska EU-15 Spanija Italija Grcka Portugal Izvor: Gesellschaft zur Foerderung der Forschung (2006). Slika 9. Bruto domaa potrosnja na istrazivanje i razvoj, za izabrane zemlje, za razlicite godine (u milionima ) Bruto domaa potrosnja u istrazivanju i razvoju, u 1997, 200, i 2003. godini (u milionima , u tekuim iznosima) 350 300 250 Bosna i Hercegovina Bugarska 200 Hrvatska 150 BJR Makedonija Rumunija 100 Srbija i Crna Gora 50 0 1997 2000 2003 Izvor: Gesellschaft zur Foerderung der Forschung (2006). Napomena: Procenti za Srbiju i Crnu Goru 1997, 2000, 2001. godine; za Bosnu i Hercegovinu, 2000. i 2003. godine. 21 Slika 10. Potrosnja na istrazivanje i razvoj u regionu SEE izrazena kao procenat BDP-a, za period 1999­2004. godine Ukupna bruto domaa potrosnja na istrazivanje i razvoj, kao % BDP-a Total gross domestic expenditure on R&D as % of GDP 2.5% Hrvatska Croatia 2.0% Makedonija Macedonia 1.5% Srbija i Crna Serbia and Gora Montenegro Slovenija 1.0% Slovenia Austrija Austria 0.5% Rumunija Romania 0.0% Bugarska Bulgaria 1999 2000 2001 2002 2003 2004 Izvor: Svjetska banka (2005); Odjeljenje za stanovnistvo Ujendinjenih nacija (United Nations Population Division) HT (2004); Zavod za statistiku UNESCO-a (UNESCO Institute of Statistics), Baza podataka za nauku i tehnologiju. TH 22 II. Sta treba da se uradi? Spektar i velicina problema sa kojima se suocavaju sistemi visokog obrazovanja i istrazivanja u zemljama u regionu SEE zahtijevaju reakciju koja bi bila siroko postavljena i sprovoena u toku produzenog vremenskog perioda. U ovom odjeljku opisuju se mogue adekvatne reakcije na te izazove, a zatim se razmatra nacin na koji bi zemlje mogle da odrede redoslijed reformi. Naredni odjeljak okvirno opisuje kako bi regionalna saradnja mogla da pomogne zemljama u regionu da napreduju. Uz pretpostavku da je odgovarajui pravni okvir uspostavljen, prvi uslov za dobro funkcionisanje sistema visokog obrazovanja u regionu predstavlja sistem finansiranja koji obezbjeuje motivacione faktore za institucije, kako bi one ispunjavale svoje odgovarajue misije. U toku srednjorocnog perioda, taj cilj se moze ostvariti samo razvijanjem mehanizama finansiranja zasnovanih na uspjesnosti rada. Takvi mehanizmi ukljucuju siroki spektar modela, ali administrativni i regulatorni zahtjevi su znacajni. Meutim, iskustva drugih zemalja sirom svijeta su da relativno mali iznosi novca (tj. manje od 10 posto ukupnih budzeta univerziteta) mogu da imaju znacajan uticaj na ponasanje institucija. To je posebno slucaj ako se mehanizam finansiranja zasnovan na uspjesnosti rada koristi za raspodjelu investicija, za razliku od tekue potrosnje (Salmi and Hauptman 2005). Da bi bili djelotvorni, takvi mehanizmi treba da omoguavaju institucijama da razviju dobro definisane strategije visokog obrazovanja i odgovore na njih, a i treba da obezbijede motivacione faktore za efikasno, djelotvorno visoko obrazovanje i istrazivanje. U kontekstu regiona SEE, ti ciljevi zahtijevaju ponovno odreivanje koncepta ­ i ponovno pregovaranje ­ o tome sta za obrazovnu instituciju znaci da bude autonomna. U ovom trenutku visokoskolske institucije u regionu SEE smatraju da autonomija znaci nepostojanje uticaja drzave i predstavlja jedini nacin na koji mogu da brane sustinske vrijednosti akademske slobode. U ostalom dijelu Evrope, pojam akademske slobode univerziteta je povezan sa odgovornosu prema drzavi u odnosu na uspjesnost rada institucija. Jos jedan sustinski uslov za dobro funkcionisanje sistema visokog obrazovanja je organizaciono restruktuiranje univerziteta. Taj zadatak zahtijeva eliminaciju posebnog pravnog statusa koji imaju pojedinacni fakulteti i uspostavljanje univerziteta kao osnovnih pravnih lica. Kljucne funkcije koje treba da budu dodjeljene centralnoj upravljackoj strukturi ukljucuju sljedee: 23 · Opste upravljanje i stratesko planiranje institucije; · Primanje javnog finansiranja za razlicite (tj. nevezane za projekte) aktivnosti institucije na centralni racun univerziteta; · Upravljanje finansijskim tokovima univerziteta u skladu sa strateskim prioritetima; · Pripremanje opsteg budzeta univerziteta, ukljucujui prihode koje ostvaruju pojedinacni odjeli; · Zaposljavanje svog nastavnog i nenastavnog osoblja; · Upravljanje univerzitetskom imovinom i drugim sredstvima; · Obezbjeivanje centralnih objekata i funkcija (ta funkcija bi mogla da ukljucuje centralni ured za osiguravanje kvaliteta, prikupljanje i obezbjeivanje podataka itd); · Obaveza za preuzimanje odgovornosti prema vladi i javnosti za uspjesnost rada univerziteta; · Kljucna uloga u shemama nagraivanja za akademske radnike; i · Opste predstavljanje institucije. Univerziteti bi takoe trebalo da razmotre uspostavljanje eksternog upravljackog tijela (tj. univerzitetskog borda) koji bi ukljucivao predstavnike takvih ucesnika u procesu kao sto su poslovna zajednica i lokalna uprava. Upravljacko tijelo igra kljucnu ulogu u uspostavljanju i strateskom usmjeravanju institucije visokog obrazovanja i obezbjeuje prvi stepen nadzora (u ime drzave). Veina zakona u zemljama regiona SEE sada predvia univerzitetska upravljacka tijela, ali ona ne mogu da igraju djelotvornu ulogu u postojeim fragmentiranim institucijama. Te promjene e zahtijevati politicku odlucnost vlada. Restruktuiranje drzavnih univerziteta e zahtijevati dubinske promjene u raspodjeli vlasti i novca unutar tih institucija, smanjivanje obima negativnih praksi i, ako se implementira u potpunosti, dovese do neophodnosti smanjivanja broja osoblja. Nije iznenaujue da se takve reforme suocavaju sa otporima. Puna implementacija tih reformi e zahtijevati da se u toku duzeg vremenskog perioda obraa paznja na veliki broj detalja, i to vei broj godina. Iskustva Slovenije i Slovacke pokazuju da greske u detaljima mogu da dovedu do umanjivanja uspjesnosti cijele reforme (vidjeti u prethodnom dijelu teksta). Vlade, a ministarstva visokog obrazovanja konkretno, moraju da se, prema tome, aktivno angazuju u svim fazama reformskog procesa. Da bi se univerziteti ucinili efikasnijim i usmjerenim na osiguravanje uspjesnosti, njihovi upravljacki kapaciteti moraju da budu u znatnoj mjeri ojacani. Vlade moraju da obezbijede podrsku za taj rad, koji bi trebalo da se protegne na nekoliko godina. Uz izgradnju 24 kapaciteta pojedinacnih menadzera (kao sto su rektori), treba da se ojacaju i ukupni kapaciteti sistema za podatke i informacije (za namjene platnog fonda, racunovodstva i upisivanja). Ti sistemi omoguavaju rektoratima da upravljaju univerzitetima i igraju vitalnu ulogu u uspostavljanju internog sistema osiguravanja kvaliteta. Vlade e mozda takoe zeljeti da razmotre da li bi zajednicki informacioni sistem mogao da bude razvijen za sve univerzitete u datoj zemlji, kako bi se omoguilo preuzimanje odgovornosti prema javnosti i izvjestavanje prema vladi. Kao sto je opisano u nastavku teksta, centralna administracija univerziteta e imati primarnu ulogu u uspostavljanju djelotvornih internih mehanizama osiguravanja kvaliteta. Da bi bila u potpunosti funkcionalna, centralna uprava bi trebalo da bude u mogunosti da povea sredstva za rezijske troskove univerziteta koji im omoguavaju da izvrsavaju svoje duznosti. Opet, takve strategije su sa odreenim stepenom uspjeha izvrsavane u veoma malom broju institucija (npr. Univerzitet Crne Gore, gdje sredstva za rezijske troskove iznose 20 posto, sto je u skladu sa praksom u mnogim univerzitetima zapadne Evrope). Za razliku od toga, centralni upravljacki nivo u veini neintegrisanih institucija sada ima teskoe pri ostvarivanju rezijskih troskova na nivou od tek tri posto (sto je tekua situacija u Univerzitetu u Zagrebu).12 TPF FPT Zemlje regiona SEE imaju neuravnotezene sisteme visokog obrazovanja. U svakoj zemlji jedan ili najvise dva velika univerziteta dominiraju krajolikom visokog obrazovanja te zemlje. Ti univerziteti imaju od 40.000 do 70.000 studenata i u njih se upisuje oko polovina (ponekad i vise) svih studenata u sektoru. Velike institucije, kao sto su Univerziteti u Beogradu, Ljubljani, Sarajevu i Zagrebu, imaju najvisi nivo politickog prestiza u svojim odgovarajuim sistemima visokog obrazovanja. Ako bi reforma zapela u tim institucijama to bi, prema tome, imalo veliki uticaj na te sisteme. Vazno je napomenuti da bi velicina univerziteta trebalo da ide ruku pod ruku sa njihovom misijom. Prema tome, ne postoji jedan model visokog obrazovanja koji bi odgovarao svima. Velike institucije kojima se dobro upravlja imaju potencijalne prednosti u smislu usteda na velicinama u nastavi i istrazivanju. Meutim, zanimljivo je primijetiti da mnogi univerziteti koji su uspjesni prema meunarodnim rangiranjima ­ ukljucujui Harvard, Stanford, MIT, Oxford i Cambridge -- imaju uporedivu velicinu, izmeu 10.000 i 20.000 studenata (Svjetska banka 2007). 12 Privatna komunikacija rektora univerziteta sa autorima, oktobar 2007. godine. TP PT 25 Slika 11. Neuravnotezeni sistemi visokog obrazovanja: Slucaj Bosne i Hercegovine Federacija BiH, broj upisanih studenata, 2006/07. godina 6%0% UNIVERZITET SARAJEVO 7% UNIVERZITET TUZLA 8% SVEUCILISTE MOSTAR UNIVERZITET MOSTAR 10% 50% UNIVERZITET BiH UNIVERZITET ZENICA PRIVATNE VISOKOSKOLSKE 19% USTANOVE Izvor: Federalni statisticki zavod Federacije Bosne i Hercegovine, Mjesecni statisticki pregled http://www.fzs.ba/Eng/mjeng.htm (pristupljeno u decembru 2007. godine). HTU UTH Uravnotezeniji sistemi visokog obrazovanja koji zadovoljavaju razlicite potrebe ­ ukljucujui i razlicite potrebe na pod-drzavnom nivou ­ mogu da ukljucuju ojacani politehnicki sektor i specijalizovane institucije visokog obrazovanja. Evropski univerziteti su se u tom smislu razvijali na razlicite nacine. U Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemackoj, univerziteti koji nude puni spektar programa i kombinuju nastavu i istrazivanje smatraju se zlatnim standardom. Te institucije, kojima se uglavnom upravlja centralno,13 sposobne su da TPF FPT iskoriste ustede na velicinama i postignu kriticnu masu koja je neophodna za visokokvalitetno istrazivanje. Poljska i vise drugih istocnoevropskih zemalja su, sa druge strane, iskusile ekspanziju specijalizovanih univerziteta koji se usmjeravaju, na primjer, na ekonomiju ili medicinske oblasti. 13 Kao sto je ve navedeno, to nije slucaj u univerzitetima Oxford i Cambridge, niti, do manje mjere, u Univerzitetu TP PT Durham. 26 Izazov za zemlje regiona SEE sada je razvoj dovoljnog broja djelotvornih, sveobuhvatnih univerziteta u srednjorocnom periodu. U ovom trenutku, najvee institucije su najcese najkonzervativnije u odnosu na organizacionu strukturu, inovacije u nastavnom planu i programu i pedagogiju. One su takoe i politicki najmonije u svojim zemljama i odupirale su se integraciji u smislu pravnog statusa. Jedna opcija koju, prema tome, treba razmotriti, odnosi se na to da li bi te velike institucije trebalo da budu podijeljene na vise institucija. Kratkorocni program bi, prema tome, predviao razvoj djelotvornijeg institucionalnog modela. Argumenti za rastavljanje postojee institucionalne strukture morae da se pazljivo ukrste sa moguim negativnim konsekvencama po strukturu prihoda, interdisciplinarni rad i obrazovanje studenata i postdiplomaca koje izlazi izvan granica obuke visih tehnicara. Ako se ta opcija, meutim, prihvati, bilo bi vazno osigurati da podjela obuhvati dvije ili tri kompletne institucije, a ne samo fakultete od kojih se one sastoje. Svaka od tih reformskih putanja donosi prepreke politicke ekonomije koje predstavljaju izazov, imajui u vidu nivo politickog uticaja tih institucija. Ipak, osiguravanje da te institucije budu djelotvornije predstavlja mozda i centralni izazov za zemlje regiona SEE. U dugorocnijem periodu, zemlje regiona SEE treba da razmotre politike koje podsticu diverzitet institucija koje u isto vrijeme nude programe u veoj mjeri orijentisane ka profesijama i posjeduju visi stepen fleksibilnosti u smislu trajanja studija, lokacije i modaliteta nastave. Konceptualno, mogue je konvertovati postojeu instituciju u instituciju sa razlicitom misijom i namjenom. U praksi, meutim, zemlje sirom svijeta su otkrile da je, da bi se obezbijedili ti novi oblici i tipovi programa, neophodno stvoriti nove institucije. Takve institucije mogu imati razlicite oblike. Relativno unitarne institucije fokusirane su na obezbjeivanje obrazovanja za profesije (npr. drzavni koledzi u Norveskoj i finski politehnicki instituti). Binarne institucije obezbjeuju programe za profesije za prelazak na trziste rada i akademske programe koji se mogu prenijeti na univerzitet. Koledzi u zajednicama (Community Colleges) u Sjedinjenim Drzavama i Kanadi, IUT (Instituts universitaires de technologie) u Francuskoj, Fachhochschulen (univerziteti primjenjenih nauka) u Njemackoj i koledzi za daljnje obrazovanje u Ujedinjenom Kraljevstvu predstavljaju primjere tog tipa institucija. Dvosmislena priroda tih institucija dovodi do toga da su one kategorizovane kao ISCED 5B ili 5A (ista oznaka kao i za diplomirane ­ "bachelor"), ili cak ISCED 6, kao sto je slucaj za njemacke Fachhochschulen 27 (koje mogu da obezbijede magistarske ­ master - diplome).14 U svakom slucaju, razvoj takvih TPF FPT institucija je zadatak za srednjorocni period, imajui u vidu postojeu strukturu visokog obrazovanja u regionu SEE, troskove i prepreke za uspostavljanje novih institucija, sa tim vezanog regulatornog okvira i stepen hitnosti drugih prioriteta. Unapreivanje mehanizama finansiranja Reforme su potrebne i za mehanizme finansiranja koji raspodjeljuju resurse izmeu vlada i institucija visokog obrazovanja i za one koje raspodjeljuju resurse izmeu jedinica od kojih se te institucije sastoje. Konsistentno sa prelaskom na integrisane institucije, alokacije za nastavu bi trebalo da se daju centralnoj administraciji univerziteta, umjesto njegovim pojedinacnim fakultetima ili odjelima. Principe na kojima se zasnivaju te alokacije relativno je lako izraziti. Finansiranje bi trebalo da bude: · Zasnovano na najnovijim podacima; · Transparentno (voeno uglavnom brojem studenata); · Zasnovano na objektivnim kriterijumima; · Kreirano tako da obezbjeuje podsticaje za univerzitete da se usmjere na ostvarivanje drustveno vaznih ciljeva (npr. ravnopravnosti) i ciljeva koji su usaglaseni izmeu onih koji obezbjeuju i onih koji primaju finansiranje (npr. unutar okvira ugovora zasnovanih na uspjesnosti rada); i · Formulisano tako da podstice efikasnost i djelotvornost. Sirom svijeta postoje znatna iskustva vezana za aranzmane finansiranja visokog obrazovanja koja su konzistentna sa tim principima (Salmi and Hauptman 2006). Nakon sto institucija primi drzavni grant, ona bi trebalo da ima znatan stepen fleksibilnosti vezano za nacine na koje trosi te resurse na ispunjavanje svojih usaglasenih ciljeva. Alokacije unutar institucija trebalo bi da dodjeljuje odgovornost za pripremanje i izvrsavanje budzeta centralnoj administraciji. Stavise, mjerilo koje vlada koristi za izracunavanje alokacije za pojedinacne institucije (na primjer, broj studenata u razlicitim programima) ne bi trebalo da automatski koristi i institucija za alokaciju ukupnog budzeta izmeu programa i pod-jedinica. Iako institucionalni ciljevi moraju biti locirani unutar sire (drzavne) strategije visokog obrazovanja, univerziteti e morati da imaju specificne misije i, 14 Vidjeti rad Grubb (2003). TP PT 28 prema tome, trebalo bi da alociraju finansiranje interno u skladu sa njima. Prihodi koje ostvaruju pod-jedinice (npr. odjeli i fakulteti), bi, stavise, trebalo da budu ukljuceni u budzet institucije, a odreeni usaglaseni dio bi trebalo da se koristi za sire institucionalne ciljeve. Radi poveavanja stepena dostupnosti visokog obrazovanja i kao dio borbe protiv neravnopravnosti, javne subvencije za troskove skolarina trebalo bi da budu usmjerene na studente iz siromasnijih sredina. Za sada, studenti koji primaju finansiranje iz javnih izvora za pokrivanje studentskih troskova su oni koji ostvare najbolje rezultate na ispitima za upis u visoko obrazovanje. Iako ne postoje solidni uporedivi podaci za region, dokazi ukazuju na to da ti studenti u velikom broju dolaze iz finansijski jacih sredina. Uz prednosti koje donosi stepen obrazovanja koji su ostvarili roditelji i dohodak, ti studenti su bili u mogunosti da pohaaju bolje osnovne skole, idu u gimnazije, dobijaju privatne casove za pripremu za prijemni ispit.15 TPF FPT Usmjeravanje javnih resursa na studente iz ugrozenijih sredina (koji takoe ispunjavaju definisane zahtjeve za upis u visoko obrazovanje), sa posebnim naglaskom na obezbjeivanje jednakih sansi za manjine, donijelo bi prednosti vezane za prosirivanje dostupnosti i promovisanje jednakosti. Jasno je da taj zadatak zahtijeva mogunost prikupljanja i verifikacije podataka o dohocima studenata i njihovih porodica. Nazalost, ta funkcija trenutno nije mogua u veini zemalja regiona SEE. Najdjelotvorniji nacin za smanjivanje troskova visokog obrazovanja za pojedince iz siromasnijih sredina je obezbjeivanje grantova (bespovratne pomoi). Shema studentskih zajmova takoe moze da pomogne siromasnijim studentima da prevaziu finansijska ogranicenja.16 Meutim, takve sheme zahtijevaju prilicno cvrstu administrativnu infrastrukturu. TPF FPT Kao minimum, neophodno je sljedee: · Mehanizmi za evaluaciju da li student prihvatljiv kao zajmoprimac ili ne (npr. dohodak roditelja ili porodice koji se moze verifikovati, povjerljivost, sposobnost ispunjavanja ekstremnih vrijednosti potraznje na pocetku svake skolske godine); 15 Postoji mnogo konsistentnih, iako usmenih, dokaza o korumpiranim praksama u prijemnim procedurama za TP PT visoko obrazovanje, koje takoe daju prednost bogatijim porodicama. Taj tip korupcije predstavlja vazan razlog koji je doveo do toga da su sve zemlje u regionu SEE (sa izuzetkom Srbije) uvele eksterne maturske ispite na kraju srednjeg obrazovanja, a to je ispit koji takoe omoguava ulazak u visoko obrazovanje. Zanimljivo je napomenuti da su fakulteti koji se opiru uvoenju mature kao osnove za ulazak u visoko obrazovanje upravo oni fakulteti koji ostvaruju neproporcionalan dohodak naplatom naknada za polaganje prijemnih ispita (tj. dohodak koji daleko premasuje troskove takvih ispita). 16 Naravno, sheme zajmova ne moraju biti usmjerene samo na siromasnije studente. Meutim, iznos subvencija koji TP PT se alocira za siromasnije studente treba biti visi od iznosa zajmova. Treba napomenuti da siromasniji studenti imaju manji stepen interakcija sa bankarskim sistemom pa su, prema tome uzdrzljivi u vezi sa uzimanjem zajmova. 29 · Kapacitet za naplatu rata vraanja zajmova u toku produzenog vremenskog perioda nakon sto student diplomira (to je poseban izazov za zemlje regiona SEE, u kojima je znacajan procenat mladih ljudi ili nezaposleno ili u ranim fazama svojih karijera ili se odlucuju da emigriraju); i · Pravni okvir i administrativni kapaciteti za sprovoenje ugovora na pouzdan nacin radi naplate dugova koji se ne vraaju. Neke od tih funkcija mogu izvrsavati privatne banke. Sve sheme studentskih zajmova zahtijevaju odreeni stepen javnog finansiranja, ili kroz snizene kamatne stope, ili obezbjeivanje grejs perioda, ili zadrzavanje odreenog dijela rizika vezanog za zajam na strani vlade, umjesto u potpunosti na strani privatnih banaka, ili otpisom zajmova koji se ne vraaju. U slucaju da je shema slabo dizajnirana i/ili neefikasno primjenjivana ­ na primjer, ako se stopa nevraanja pokaze visom od ocekivane, ako se ne mogu pratiti diplomirani studenti ili ako se koriste visoko subvencionirane kamatne stope ­ troskovi mogu biti toliko visoki da jednostavna shema grantova moze vladu kostati manje i moze osigurati visi stepen obuhvata ciljne populacije (Ziderman 2005). Uz to, drzava bi trebalo da obezbijedi opsti okvir za sisteme studentskih zajmova, kako bi se osiguralo da oni ostvaruju prioritete drzave, umjesto prioriteta banaka. Takav sistem bi morao da se pazljivo provjerava ako se uslovi za uvoenje djelotvorne sheme zajmova ispune u zemljama regiona SEE. Diversifikacija tokova prihoda univerziteta ne znaci jednostavno poveavanje naplata skolarina. Univerziteti u regionu SEE moraju da dokazu da mogu da obezbijede dodatnu vrijednost za privatni sektor, kao i za drustvo u cjelini, time sto e rezultate istrazivanja uciniti dostupnim, obezbijediti prenos tehnologije i ponuditi razlicite konsultantske usluge. 17 Te TPF FPT aktivnosti se sve mogu izvrsavati u zamjenu za naknadu, na osnovu transparentnih troskova i dobro dizajnirane politike cijena. Svim tim aktivnostima mora se profesionalno upravljati to jest, preko posebnih centralnih jedinica univerziteta, kao sto su centri za prenos tehnologije i istrazivanja i centralizovane servisne jedinice. Ako se takve jedinice pokazu korisnim za aktivnosti datom fakulteta i za nivo odjela / katedri, one e morati da budu u stanju da demonstriraju zasto su rezijski troskovi vezani sa tim korini za decentralizovane univerzitetske jedinice i, time, postanu katalizatori za njihovu integraciju. 17 Od univerziteta se takoe cesto ocekuje da imaju funkciju sluzenja zajednici. TP PT 30 Evropska komisija, preko svog okvira programa za istrazivanje, podstice institucije da razviju potpune modele ekonomskih troskova.18 Da bi univerziteti u regionu SEE mogli da TPF FPT konkurisu za fondove za istrazivanje na evropskom nivou, te odreuju cijene svojih aktivnosti na odnosu transparentnih troskova uopste, oni e morati da uhvate prikljucak sa tim modelima punih troskova, a to je korak za koji je veina za sada nespremna Unapreivanje kvaliteta Ucestvovanje zemalja u Bolonjskom procesu, koji ima za cilj da osigura da diplome visokog obrazovanja budu kompatibilnije u cijeloj Evropi i da omogui mobilnost (vidjeti Okvir 1), daje im izuzetnu priliku za unapreivanje kvaliteta nastave i ucenja ­ priliku koja jos uvijek nije u dovoljnoj mjeri iskoristena. Ta prilika e doi kao rezultat nekoliko meusobno povezanih razvoja dogaaja. Pri revidiranju nastavnih planova i programa, univerziteti bi trebalo da se fokusiraju na sljedee: · Razvoj jasnih ishoda ucenja za kurseve, sa naglaskom na vjestinama, primjenljivosti znanja i znacajnom smanjenju zahtjeva vezanih za cinjenicnu memoriju; · Obezbjeivanje fleksibilnosti za nastavnike u vezi sa tim kako oni ispunjavaju ciljeve vezane za ishode, uz istovremeno opste razumijevanje meu njima o tome kako su razlicite institucije i zemlje rijesile pitanje zahtijevanih ishoda ucenja (npr. unutar okvira tekueg razvoja drzavnih okvira kvalifikacija); · Ukljucivanje drugih ucesnika u procesu u te aktivnosti, posebno poslovne zajednice; · Razvijanje novih pristupa ocjenjivanju studenata, koji pomazu studentima da prate svoje napredovanje, koristei objektivne, transparentne metode; i · Ukidanje prevelikog oslanjanja na rezultate ispita na kraju godine. Mnogi profesorima e vjerovatno morati da prou kroz pedagosku obuku da bi ispunjavali zahtjeve novog plana i programa i ocjenjivanja. Ta obuka nee zahtijevati samo specijalizovanu podrsku, ukljucujui usmjereno finansiranje, ve i snazno politicko liderstvo, da bi se prevazisli otpori i obezbijedili podsticaji. Mnoge od tih promjena mogu se omoguiti adekvatnom implementacijom postojeih evropskih instrumenata za mobilnost, kao sto su Evropski sistem za prenos i akumulaciju priznanja (European Credit Transfer and Accumulation System, ECTS) ili 18 Vidjeti internetsku prezentaciju EU na tu temu, http://ec.europa.eu/research/fp7/index_en.cfm (pristupljeno TP PT HT TH februara 2008. godine). 31 Nadopuna diplome (Diploma Supplement, DS), za sto je dostupno finansiranje iz razlicitih izvora. Zemlje u regionu SEE trebalo bi da se podsticu da razvijaju svoje timove promotera Bolonjskog procesa, po mogunosti sa idejom konsultovanja na regionalnom nivou, te da u potpunosti ucestvuju u tekuim evropskim programima razmjene na tom polju. Okvir 1: Bolonjski proces Bolonjski proces ima za cilj stvaranje Evropske oblasti visokog obrazovanja do 2010. godine, u kojoj studenti mogu da biraju iz sirokog i transparentnog spektra visokokvalitetnih kurseva i imaju koristi od neometanih procedura priznavanja diploma. Bolonjska deklaracija iz juna 1999. godine je pokrenula seriju reformi koje su neophodne da bi se visoko obrazovanje u Evropi ucinilo kompatibilnijim i uporedivijim, konkurentnijim i privlacnijim za Evropljane, kao i za studente i akademske radnike iz drugih zemalja. Tri prioriteta Bolonjskog procesa su: uvoenje sistema sa tri ciklusa (diplomirani - bachelor's, magistar-master's i doktor-doctorate), osiguranje kvaliteta i priznavanje kvalifikacija i perioda studiranja. Na ministarskom sastanku odrzanom u Londonu 2007. godine dogovoreno je stvaranje Registra evropskih agencija za osiguravanje kvaliteta. Izvor: Internetska prezentacija EU o Bolonjskom procesu, http://ec.europa.eu/education/ HTU policies/educ/bologna/bologna_en.html, (pristupljeno novembra 2007. godine). UTH Sistem osiguravanja kvaliteta u svakoj zemlji zahtijeva da mu se hitno posveti paznja, kako bi se osigurala odgovarajua ravnoteza izmeu preuzimanja odgovornosti i unapreivanja. Kao sto je ve okvirno navedeno u prethodnom dijelu teksta, razlicite zemlje su se fokusirale na razlicita rjesenja vezana za osiguravanje kvaliteta, pri cemu su Sjedinjene Drzave akumulirale znatna iskustva u oblasti akreditacije, dok zemlje kao sto je Holandija i, do odreene mjere, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo, imaju tradiciju koja je usmjerena ka inspekciji koju sprovode eksterna tijela za osiguravanje kvaliteta. Iako ne postoji jedan jedinstveni bolonjski model za osiguravanje kvaliteta, vrijedi napomenuti sljedee: · Evropske zemlje koje imaju znatna iskustva vezana za eksterno osiguravanje kvaliteta, kao sto su ujedinjeno Kraljevstvo i Irska, imaju tendenciju da se manje fokusiraju na nivo programa, a vise na institucionalni nivo. Za druge evropske zemlje, kao sto je Njemacka, sve je teze odrzavati sisteme sa "zahtjevnim odrzavanjem" koji ukljucuju detaljne provjere na nivou programa, pa su u novijem periodu razmatrale pristupe koji se fokusiraju na institucionalni (ili "procesni") nivo.19 TPF FPT 19 Taj model je predstavila njemacka agencija za akreditaciju Acquin, koja je organizovana kao mreza institucija TP PT visokog obrazovanja. 32 · U skladu sa dobrim evropskim i meunarodnim praksama, osiguravanje kvaliteta u sve veoj mjeri kombinuje adekvatnost za namjene i adekvatnost pristupa namjenama (vidjeti razmatranje tih tema u prethodnom dijelu teksta). · Kao sto je ve pomenuto, Berlinska deklaracija (Berlin Communiqué) naglasava da institucije visokog obrazovanja nose kljucnu odgovornost za kvalitet obrazovanja koje obezbjeuju. "Irski model", u kojem je eksterno osiguravanje kvalitet najveim dijelom organizovano od strane samih univerziteta, privukao je mnogo paznje unutar Evrope i sirom svijeta. · Standardi i smjernice za osiguravanje kvaliteta u Evropskoj oblasti visokog obrazovanja (Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area, ESG)20 obezbjeuju okvir za evropska tijela za osiguravanje kvaliteta, koja ga u sve TPF FPT veoj mjeri primjenjuju na svoje aktivnosti. Prema tome, preporucuje se da se osiguravanje kvaliteta u regionu SEE u veoj mjeri fokusira na interno osiguravanje kvaliteta, uzimajui u obzir dobre prakse koje su uspostavljene u Evropi i drugdje. Kao sto je ve pomenuto, razvoj sveobuhvatnog sistema pregleda na istom nivou (peer review) u regionu, koji je fokusiran na najbolje evropske prakse, moze se sprovesti na smislen nacin samo na regionalnom nivou. Uloga privatnog sektora u visokom obrazovanju Ne postoji jedan jedinstveni recept za ulogu privatnih institucija visokog obrazovanja, koje su u razlicitim zemljama izvrsavale razlicite zadatke. U smislu dostupnosti, privatne institucije u zemljama srednje i istocne Evrope pomogle su pri zadovoljavanju poveane potraznje za studiranjem nakon zavrsetka srednje skole, posebno meu razlicitim podgrupama stanovnistva (Slantcheva i Levy 2007). Sve zemlje regiona SEE su ubrzo nakon dobijanja nezavisnosti usvojile zakone o visokom obrazovanju koji se bave privatnim obrazovanjem. Te zemlje --a posebno Bosna i Hercegovina i Hrvatska -- moraju da pazljivo prate, meutim, da te regulative ne zaguse ponudu privatnih institucija u vrijeme kada ne postoje institucije sposobne da upisu znacajan broj dodatnih studenata. U tom smislu iskustva Litvanije su korisna: prva privatna institucija je priznata tek 1999. godine, do kada je 25 posto upisanih studenata u Estoniji i 12 posto u Latviji ve bilo u privatnim institucijama (Slantcheva i Levy 2007). Nedostatak 20 Vidjeti rad Evropsko udruzenje za osiguravanje kvaliteta u visokom obrazovanju - European Association for TP PT Quality Assurance in Higher Education (2005. godine) 33 institucija privatnog sektora sprijecilo je Litvaniju da prosiruje upis u visoko obrazovanje jednako brzo kao njeni susjedi ­ ta zemlja i dalje zaostaje iza druge dvije balticke zemlje u odnosu na upis u privatne institucije i, sto je jos vaznije, u odnosu na ukupne stope upisa u visoko obrazovanje. Mozda e navei doprinos privatnog sektora u regionu SEE biti promovisanje diverziteta institucija visokog obrazovanja. Taj diverzitet bi pomogao u promjeni misljenja da postoji samo jedan tip visokoskolskih institucija, konkretno onaj koji nudi puni spektar predmeta i kombinuje nastavu i istrazivanje. Privatne institucije u regionima CEE i SEE su gotovo u svim slucajevima manje od javnih institucija (a svakako u prosjeku), rijetko nude istrazivacka zvanja i obicno su fokusirane na uzi skup predmeta i programa. Privatne institucije bi, meutim, mogle da budu inovativne na vise nacina, na primjer, uvoenjem novih modaliteta za dostupnost i obezbjeivanje obrazovanja (npr. ucenje na daljinu, vecernji kursevi, nastava u vrijeme koje odgovara zaposlenima) i inovacijama u nastavnom planu i programu (tj. razvojem nastavnih planova i programa koji su usklaeniji sa zahtjevima trzista rada, ukljucujui, u dugorocnom periodu i diplome na nizem nivou od univerzitetskih - sub-baccalaureate degrees). Jedan nacin na koji su privatne institucije bile u mogunosti da ponude ovu vrstu diverziteta je time sto su bile uspostavljanje zajedno ili preko institucija iz drugih zemalja. Diverzitet u sektoru visokog obrazovanja e zahtijevati da sistem osiguravanja kvaliteta uopste, a akreditacije i licenciranja konkretno, podrzavaju institucionalni diverzitet. To znaci da bi drzavni ili regionalni rezimi trebalo da koriste pristup "adekvatnost za namjene", prema kojem institucija definise svoje ciljeve, a procesi osiguravanja kvaliteta imaju za cilj da joj pomognu da ostvari svoje ciljeve i postize kontinualna poboljsanja. Taj pristup podrazumijeva da se institucija akredituje ako ispunjava (ili se ocjenjuje da ima kapacitete da ispunjava) ciljeve koje je sama sebi postavila. Meutim, u veini zemalja, postojei zahtjevi vezani za licenciranje i akreditaciju podrazumijevaju da institucije imaju u sustini isti skup ciljeva i, prema tome, istu strukturu, u smislu broja predmeta ili programa koji se nude.21 TPF FPT Uz to, vlade e morati da obrate paznju i na problem vezan za to sto veina nastavnog osoblja u privatnim institucijama visokog obrazovanja ve ima ugovore sa javnim 21 Bez obzira na fleksibilnost koja je neophodna u ovom smislu, vazno je napomenuti da bi se od studenata privatnih TP PT institucija i dalje ocekivalo da ispunjavaju iste standarde u smislu ishoda ucenja kao i studenti u javnim institucijama; prema definiciji tog praga, diploma iz datog predmeta bi trebala biti istog nivoa kvaliteta, bez obzira na to o kojoj se instituciji radi. 34 institucijama. To dvostruko zaposlenje je dobrodoslo za pojedine profesore, koji u znatnoj mjeri nadopunjuju plate koje dobijaju u javnim institucijama, kao i za privatne institucije, koje su u mogunosti da znatno poveaju prihode preuzimajui cak i manje odgovornosti nego sto se zahtijeva za javno finansiranje. Vlade to tolerisu zato sto to slabi pritiske za ulaganjem dodatnih javnih resursa za omoguavanje veeg upisa. Meutim, ti aranzmani kao efekt proizvode javne subvencije za privatne institucije, stvaraju potencijalne sukobe interesa i imaju negativan uticaj na kvalitet obrazovanja, posto pojedini nastavnici imaju visestruke obaveze i poslodavce, kao i previse studenata da bi mogli da drze nastavu dobrog kvaliteta. Vazan faktor koji doprinosi situaciji je to sto se profesor javnog univerziteta smatra zaposlenim sa punim radnim vremenom (i prima platu za puno radno vrijeme) sa veoma malo casova nastave (cetiri sedmicno u veini zemalja), a ipak, u skladu sa tim aranzmanom, plate su i dalje niske. Jacanje istrazivanja i razvoja Zemlje regiona SEE suocavaju se sa visestrukim izazovima u unapreivanju svojih sistema istrazivanja i razvoja, ali temelji za dugorocnu djelotvornost tih sistema moraju da se uspostave sada. Transformacija zemalja kao sto su Finska, Irska i Singapur trajala je desetljeima, a vjerovatno je da e tako biti i za zemlje regiona SEE. U kratkorocnom periodu te zemlje bi trebalo da naglasak stave na prilagoavanje postojeeg znanja, umjesto na inovacije i stvaranje novog znanja. Najvisi stepen prioriteta trebalo bi dati jacanju veza izmeu univerziteta i preduzea. Najvei doprinos koji sektor istrazivanja moze da obezbijedi za zemlju je pruzanje pomoi kompanijama da usvoje i prilagode nove ideje i tehnologije iz drugih dijelova svijeta. Da bi se postigao taj cilj, privatno finansiranje mora da se drasticno povea, kao i stepen zaposljavanja istrazivaca u privatnog sektoru. Fokus na veze e, stavise, obezbijediti i mogunost da se javno finansiranje djelotvornije usmjerava. Na sreu, mnoge zemlje sirom svijeta imaju uspjesna iskustva u implementaciji partnerstava javnog i privatnog sektora u istrazivanju i razvoju, koja imaju vise razlicitih oblika. Takva partnerstva ukljucuju programe uparivanja grantova, inkubatora i tehnoloskih / naucnih parkova (Goldberg et al. 2007). Najvazniji element je neophodnost objektivnosti u procesu izbora, pri cemu se finansiranje odobrava samo za najsnaznije prijedloge. Taj tip aranzmana stavlja najvei naglasak na transparentnost aktivnosti javnih zvanicnik i ukljucivanje 35 meunarodnih pregleda na istom nivou. Vazno je da se rizik dijeli, pri cemu privatni sektor daje znacajan doprinos (u tipicnom slucaju, 50 posto troskova projekta). Struktura eksternih upravljackih tijela obrazovnih institucija, ukljucenost privatnih kompanija u dizan nastavnog plana i programa i ponude kurseva, razvoj programa pripravnistva za studente i koristenje zaposlenih kao nastavnika sa pola radnog vremena - sve to igra svoju ulogu u jacanju veza izmeu institucija visokog obrazovanja i poslovnog sektora. U dugorocnom periodu e naglasak na prilagoavanje postojeeg znanja pomoi pri unapreivanju osnovnih istrazivanja. Iskustva, znanja i novac koji se generisu u saradnji sa privatnim sektorom pomoi e pri izgradnji kapaciteta institucija i ljudi za rad na vise osnovnih istrazivanja. To e takoe predstavljati signal za vlade vezan za oblasti u kojima data zemlja ima konkretne komparativne prednosti koje bi se mogle dodatno iskoristavati uz daljnja investiranja. Smanjivanje stepena prioriteta osnovnog istrazivanja u javnom finansiranju zahtijeva novi pristup imenovanju i napredovanju akademskog osoblja na univerzitetima. Sada je najvazniji kriterijum za napredovanje unutar drzavnih univerziteta objavljivanje istrazivanja u naucnim casopisima. Najcese se nikakva vrijednost ne pridaje radu sa preduzeima ili izuzetnosti u nastavi. U srednjorocnom periodu bi institucije visokog obrazovanja u regionu SEE mogle da razmotre fleksibilnije sheme plata, koje bi im omoguile da obezbjeuju akademske podsticaje za onu vrstu aktivnosti koju im je cilj da promovisu, u skladu sa njihovim odgovarajuim institucionalnim misijama. Podrska za mlade istrazivace e zahtijevati posebnu paznju, i zbog toga sto e osigurati unapreenu ponudu visoko kvalifikovanih strucnjaka za istrazivanje i razvoj i zbog toga sto mladi istrazivaci mogu da postanu zagovornici promjena. Ta podrska moze da ima razlicite oblike. Najprije, obuka u oblasti istrazivanja bi trebalo da ­ u skladu sa sirim koncenzusom u Evropi 22 -- prepozna cinjenicu da us kandidati na doktorskim studijama i TPF FPT studenti i istrazivaci u ranim fazama, a ta cinjenica bi trebalo da bude odrazena na njihov institucionalni status. Doktorski programi bi takoe trebalo da zadovoljavaju potrebe kandidata koji zele da nastave akademsku karijeru, kao i onih koji namjeravaju da nastave svoje karijere 22 Vidjeti "Zakljucke i preporuke" ("Conclusions and Recommendations") Bolonjskog seminara o "Doktorskim TP PT programima za evropsko drustvo znanja" ("Doctoral Programmes for a European Knowledge Society"), Salzburg, Austrija, 3­5. februara 2005. godine, dostupno na inrenetskoj prezentaciji Akademskog informacionog centra Latvije (Latvian Academic Information Center) na adresi: http://www.aic.lv/ace/ace_disk/Bologna/Bol_semin/ Salzburg/050203-05_Conclusions.pdf (pristupljeno u februaru 2008. godine). 36 izvan sektora visokog obrazovanja. Kao rezime treba navesti da doktorski programi treba da odrazavaju vise razlicitih ciljeva, a ne samo pripremu za redovnu profesuru. Bie neophodno da se resursi za mlade istrazivace obezbjeuju na konkurentnoj osnovi. Imajui u vidu cinjenicu da je prosjecna starost univerzitetskog nastavnog i istrazivackog osoblja u regionu SEE prilicno visoka, mladi istrazivaci sada nemaju lak pristup finansiranju (niti politicki uticaj koji dolazi sa takvim resursima). Ta situacija dovodi do toga da oni imaju mali stepen motivacije za nastavljanje svoje karijere istrazivaca. Konkurentno finansiranje e pomoi mladim istrazivacima da igraju kljucnu ulogu u novog istrazivanju i generisu prihode za svoje institucije (npr. u odnosu na inovacije, saradnju sa industrijom, te osiguravanje patenata). Posebna podrska bi trebalo da se da omoguavanju mobilnosti mladih istrazivaca unutar regiona SEE i izvan njega, zajedno sa stvaranjem zastitnih i podsticajnih mjera za povratnike. Treba napomenuti da nee svi akademski radnici univerziteta u regionu SEE biti u mogunosti da se bave originalnim istrazivanjima, posebno ne u institucijama koje su namjerno izabrale da usmjere aktivnosti na nastavu i ucenje. Sistemi nagraivanja u takvim institucijama bi trebalo da odrazavaju tu cinjenicu, umjesto da kopiraju sisteme nagraivanja iz institucija visokog obrazovanja koje imaju razlicite misije. Istrazivaci na univerzitetima i oni koji rade u industriji bi trebalo da imaju koristi od poveavanja stepena propustljivosti izmeu ta dva sektora, iz cega bi i institucije visokog obrazovanja i kompanije imale koristi. Veina institucija u regionu SEE sada ne obraa dovoljno paznje tim pitanjima. Postoji jasna potreba za dubljom regionalnom saradnjom u istrazivanju i razvoju. U toku budueg perioda za koji se mogu praviti predvianja, zemlje regiona SEE nee biti u mogunosti da ostvaruju izuzetne rezultate u istrazivanju u vise od tek par oblasti po zemlji, zbog postojeeg stanja njihove istrazivacke infrastrukture i osnovnih ogranicenja koje donosi njihova mala velicina. Ta ogranicenja predstavljaju veliki izazov za vlade koje imaju za cilj da identifikuju oblasti u kojima su opravdane daljnje investicije i razvoj. Postoje dva nacina da vlade, prema tome, izvrse dijeljenje rizika vezanog za investiranje u istrazivanje i razvoj. Prvi podrazumijeva ukljucivanje privatnog sektora u donosenje tih odluka, posto su preduzea u boljoj poziciji od vlada za identifikaciju oblasti istrazivanja koje donose dodatnu vrijednost. Drugi nacin podrazumijeva izgradnju saradnje izmeu zemalja i institucija, kroz koju se investicije koordiniraju a resursi ­ tj, ljudi, oprema, ideje - dijele. 37 U zemljama regiona SEE veinu istrazivanja, posebno na osnovnom nivou, sprovode specijalizovane institucije. Istrazivacki instituti i akademije imaju zasebne pravne identitete i finansijske aranzmane u odnosu na univerzitete u regionu, ali je njihovo finansiranje u znatnoj mjeri smanjeno, ili,u nekim slucajevima, potpuno ukinuto u toku devedesetih godina proslog vijeka. Vjerovatno je da e vazan srednjorocni cilj biti razmatranje uloge tih tijela, ukljucujui i to koliko njih treba da radi odvojeno od univerziteta, ako je to uopste potrebno. U sirem smislu, odnos izmeu nastave i istrazivanja mora da se razmotri. Ovaj izvjestaj nije, meutim, pokusao da rijesi ta pitanja, zbog svog ionako znacajnog programa, kao i cinjenice da bi za to bilo neophodno prevazii veoma teske politicke prepreke. 38 III. Implementacija promjena kroz regionalnu saradnju Realizacija reformskog programa koji je okvirno predstavljen u dosadasnjem dijelu teksta zahtijevae vrijeme i znatne dodatne resurse. Ti argumenti zagovaraju dobro dizajniranje strategije implementacije i podjelu troskova kroz regionalnu saradnju, a obje te teme se razmatraju u ovom odjeljku. Ova studija nije ukljucivala pokusaj obracunavanja troskova vezanih za razlicite reforme koje su razmatrane; meutim, jasno je da e resursi koji su potrebni biti znatni. Jedan nacin da se ti troskovi ucine laksim za upravljanje je da se odreene aktivnosti sprovedu kroz regionalnu saradnju. Regionalna saradnja je, stavise, neophodna za djelotvornu, odrzivu reformu, zbog toga sto se odreena pitanja ne mogu uspjesno rijesiti na drzavnom nivou ­ odreene strukture i aranzmani moraju se uspostaviti izvan drzavnih granica, da bi zemlje mogle da prevaziu blokadu reformi sa kojom se sada suocavaju . Regionalna saradnja meu zemljama regiona SEE moze da ima dva osnovna oblika. U prvom obliku, aktivnosti su sustinski drzavne po karakteru, ali, posto se sve zemlje u regionu suocavaju sa istim pitanjima, ona bi mogla da se rjesavaju zajedno na koordiniran nacin. Drugi oblik saradnje sastoji se od aktivnosti koje zahtijevaju regionalni pristup da bi bile djelotvorne. Koordinirane regionalne aktivnosti bi mogle da ukljucuju sljedee: · Snazenje eksternog osiguravanja kvaliteta univerziteta; · Jacanje internog osiguravanje kvaliteta univerziteta; · Pruzanje podrske uspostavljanju meunarodno priznatih sistema za prikupljanje podataka i indikatora vezanih za kvalitet univerziteta; i · Pruzanje posebne podrske za mlade istrazivace. Integrisane regionalne aktivnosti bi mogle da ukljucuju sljedee: · Regionalni centar za eksterno osiguravanje kvaliteta; · Regionalne centre izuzetnosti, posebno za istrazivanje i postdiplomsko obrazovanje. Takvi centri bi mogli da imaju dva oblika: (a) razlicite institucije u razlicitim zemljama specijalizovane za razlicite predmete, ali koje razvijaju jasne profile za omoguavanje mobilnosti studenata i istrazivaca; i (b) institucije u razlicitim zemljama koje rade kolektivno na unapreivanju istrazivanja (i nastave) u datoj oblasti; · Zajednicki programi za akademske stepene; 39 · Program grantova za pruzanje podrske kolaborativnim aktivnostima u unapreivanju nastave i ucenja; · Regionalni centar resursa za visoko obrazovanje koji bi pruzao podrsku institucijama u implementaciji Bolonjskog procesa, raspodjeljivao informacije i evropskim i meunarodnim dobrim praksama u nastavi i ucenju, omoguavao meunarodnu saradnju i mobilnost i gradio kapacitete ministarstava odgovornih za visoko obrazovanje i istrazivanje; i · Finansiranje i promovisanje aranzmana za mobilnosti izmeu zemalja. Uz region SEE, omoguavanje regionalne saradnje zahtjeva sprovoenje aktivnosti na tri dodatna nivoa: · Evropski nivo: kontekst i okvir unutar kojeg zemlje provode reformu svojih sistema visokog obrazovanja i istrazivanja u sve veoj mjeri odreuje Evropska Unija. Sve zemlje regiona prikljucile su se Bolonjskom procesu. EU ima znacajne izvore finansiranja i za implementaciju bolonjskih ciljeva (npr. TEMPUS program) i za jacanje istrazivanja i razvoja (npr. Okvirni programi - Framework Programmes). · Drzavni nivo: vlade treba da ispune zahtjeve EU kroz usvajanje izmjena i dopuna zakona, obezbjeivanje adekvatnog finansiranje i uklanjanje prepreka za mobilnost istrazivaca i akademskih radnika. One takoe moraju da obezbijede temelje za integrisane univerzitete i odgovarajue sisteme eksternog osiguravanja kvaliteta. · Institucionalni nivo: Evropska i meunarodna iskustva su pokazala da je budunost visokog obrazovanja u snaznim univerzitetima koji su autonomni (tako da mogu da ispunjavaju svoje duznosti prema javnosti), ali koji su u isto vrijeme i odgovorni prema javnosti. Upravljanje tim institucijama treba da bude i fleksibilno i efikasno, imajui u vidu da one nose najvazniji dio odgovornosti za osiguravanje kvaliteta i implementaciju Bolonjskog procesa Nekoliko regionalnih obrazovnih inicijativa i inicijativa vezanih za istrazivanje i razvoj ve postoji u zemljama Balkana. Te inicijative imaju vise razlicitih organizacionih struktura i mandata, kao i predstavnike iz zemalja izvan regiona, ukljucujui: · Tijela sa ucesem siroke grupe zemalja, sa visokim nivoom predstavnika i siroko definisanim mandatom koji prevazilazi samo obrazovanje i istrazivanje, kao sto su Regionalno vijee za saradnju (Regional Co-operation Council, RCC) (ranije poznato kao Pakt za stabilnost ­ Stability Pact) i Srednjeevropska inicijativa (Central European Initiative); · Tijela sa predstavnicima iz uze grupe zemalja, sa tehnickog nivoa iz ministarstava obrazovanja, kao sto su ERI-SEE (Inicijativa za reformu obrazovanja jugoistocne Evrope - Education Reform Initiative of South East Europe) i Radna grupa za izgradnju ljudskog kapitala (Task Force on Building Human Capital) u okviru RCC; i · Ekspertska tijela sa clanovima koji plaaju naknade, kao sto je Evropsko udruzenje univerziteta (European University Association). 40 Svjetska banka namjerava da koristi ovaj analiticki dokument kao temelj za diskusije sa zemljama Balkana. Te diskusije e iza cilj verifikaciju dokaza i argumenata koji su ovdje predstavljeni i identifikaciju nacina za pruzanje podrske tim zemljama da ostvare napredak u reformi visokog obrazovanja i istrazivanja i razvoja. 41 Aneks 1. Indikatori Lisabonskog programa a ci 1. nu i a ska ka Cr ts onija oraG 200 unija egovin (poda 15 27 00, ujuc Albanija Bosn Goru) EU EU Bugar Hrva Herc Maked Crna Rum 20 Slovenija Srbija za uklju Cilj Investiranje 2% BDP-a u visoko obrazovanje Indikator Privatna i javna potrosnja na visoko-obrazovne institucije i administraciju, izrazena u procentima 1.31 0.83 0.44 1.10 BDP-a 0.50% n/p % % % n/p 0.78% n/p 1.30% % 1.33% Godina 2003 2003 2003 2003 2003 2003. . . . . . 2002. 2003. 2002. 2003. 2004. Izvor: Baza podataka Zavoda za statistiku UNESCO-a, februar 2008. godine; Komisija Evropskih komiteta ("Napredak ka ostvarivanju Lisabonskih ciljeva u oblastima obrazovanja i obuke," Indikatori i odrednice, 2007) za EU 27. Cilj Potrosnja 3% BDP-a na istrazivanje i razvoj do 2010. godine Indikator Ukupna bruto domaa potrosnja na istrazivanje i razvoj izrazena u 0.18% 0.05 0.51 1.14 0.26 0.24 1.98 1.93% procentima BDP-a (*) % (*) % % % % (*) 0.40% 0.5% (*) 1.61% % (*) Godina 2006 2004 2003 2002 2006 2001. 2003. . . . . . 2004. 2004. 2004. * 2001. Izvor: Svjetska banka (2005), Odjeljenje Ujedinjenih nacija za stanovnistvo (2004), baza podataka za nauku i tehnologiju Zavoda za statistiku UNESCO-a. * Izvor: Izvjestaji o nauci i tehnologiji za zemlje EU (Science and Technology Country Reports, EU). 42 a ci 1. i a ska ka ru) ts onija oraG 200 unija egovin (poda ujuc Go 15 27 00, Albanija Bosn EU EU Bugar Hrva Herc Maked Crna Rum 20 uklju Crnu Slovenija Srbija za Cilj Povean stepen meudrzavne stope mobilnosti studenata u visokom obrazovanju Indikator Stopa mobilnosti prema unutra (%) 0.9 n/p 3.6 2.3 0.6 n/p 2.6 n/p 2.3 n/p n/p Indikator Stopa mobilnosti prema vani (%) 26.3 n/p 10.5 8.3 14.8 n/p 1.5 5.81 (**) 1.0 n/p n/p Godina 2005 2003 2005 2004. . . . 2005. 2001. 2005. Izvor: Baza podataka Zavoda za statistiku UNESCO-a, februar 2008. godine. Cilj Poveanje broja diplomiranih studenata matematike, prirodnih nauka i tehnologije za barem 15% do 2010. godine (u poreenju sa 2000. godinom) Indikator Promjena u udjelu diplomiranih studenata inzinjerskih nauka, tehnologije, graevinarstva i prirodnih nauka, izrazenog u procentima ukupnog broja diplomiranih - - studenata (u 3.82 5.76 7.88 procentualnim poenima) -0.56% n/p % % % n/p -2.60% -0.07% (**) -4.89% n/p n/p Godina 2000 2000 2000 - - - 2000- 2005 2003 2005 2000- 2000- 1999- 2003. . . . 2005. 2001. 2005. Izvor: Svjetska banka, Obracuni zasnovani na bazi podataka SIMA, februar 2008. godine. ** Srbija i Crna Gora. 43 References Adamovi, Mirjana i Silva Meznari. 2003. godine. "Researching Potential Migrants: The `Brain H Drain' of Young Scientists from Hrvatska." (,,Istrazivanje potencijalnih emigranata: 'Odliv H mozgova' mladih naucnika iz Hrvatske". Na hrvatkom. Socioloska revija [Hrvatske] 24, br. 3­4: 143­60. Barr, Nicholas, ed. 2005. godine. Labor Markets and Social Policy in Central and Eastern Europe: The Accession and Beyond (Trzista rada i socijalna politika u srednjoj i istocnoj Evropi: Prikljucenje i period nakon njega). Washington, DC: Svjetska banka. Betcherman, Gordon, Martin Godrey, Shweta Jain, Arvo Kuddo, Toby Linden i Keiko Miwa. 2007. godine. "The Labor Market and Education and Training in the Western Balkans: A Policy Note." (,,Trziste rada i obrazovanje i obuka na zapadnom Balkanu: Biljeska o politikama") Svjetska banka, Washington, DC. Rukopis dostupan od autora. EC (Evropska komisija). 2006. godine. European Innovation Progress Report 2006: Trendchart (Evropski izvjestaj o napretku inovacija za 2006. godinu: Slika trendova). Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities (Luksemburg: kancelarija za zvanicne publikacije Evropske Unije). ------. 2007. "Progress Towards the Lisbon Ciljs in Education and Training: Indikators and Benchmarks 2007." (,,Napredovanje ka ostvarivanju Lisabonskih ciljeva u oblasti obrazovanja i obuke: Indikatori i odrednice za 2007. godinu") EU, Brisel, http://ec.europa.eu/education/policies/2010/doc/progress06/report_en.pdf. Pristupljeno 8. februara 2008. godine. EUA (Evropsko udruzenje univerziteta - European University Association). 2003. godine."Institutional Review of Ss. Cyril and Methodius University in Skopje." (,,Institucionalni pregled Univerziteta Svetog Kirila i Metoda u Skoplju") Institutional Evaluation Programme (Program institucionalne evaluacije). EUA, Brisel. ------. 2007. "Trends V." (,,Trendovi V") EUA, Brisel. European Association for Quality Assurance in Higher Education (Evropsko udruzenje za osiguravanje kvaliteta u visokom obrazovanju). 2005. godine. Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area (Standardi i smjernice za osiguravanje kvaliteta u evropskoj oblasti visokog obrazovanja). Helsinki: European Association for Quality Assurance in Higher Education, http://www.bologna-bergen2005.no/Docs/00-Main_doc/050221_ENQA_report. H pdf. Pristupljeno februara 2008. godine. H 44 European Centre for Higher Education (Evropski centar za visoko obrazovanje), "Statistical Information on Higher Education in Central and Eastern Europe 2004-2005." European Centre for Higher Education: http://www.cepes.ro/information_services/statistics.htm. HU UH Pristupljeno novembra 2007. godine. Gesellschaft zur Foerderung der Forschung. 2006. godine.Research and Development in South Eastern Europe (Istrazivanje i razvoj u jugoistocnoj Evropi). Bec: Neuer Wissenschaftlicher Verlag GmbH. Goldberg, Itzhak, Manuel Trajtenberg, Adam Jaffe, Thomas Muller, Julie Sunderland i Enrique Blanco Armas. 2007. godine."Transforming Russian Universities into World-Class Universities: Briefing Note." (,,Transformacija ruskih univerziteta u univerzitete svjetske klase: Informacioni dokument"). Svjetska banka, Washington, DC. Grubb, Norton. 2003. godine."The Roles of Tertiary Colleges and Institutes: Trade-offs in Restructuring Postsecondary Education." (,,Uloge visokih koledza i instituta: kompromisi u restruktuiranju obrazovanja nakon srednje skole") Svjetska banka, Washington, DC. Kwiek, Marek. 2007a. ,,The European Integration of Higher Education and the Role of Private Higher Education." (,,Evropska integracija visokog obrazovanja i uloga privatnog visokog obrazovanja") U radu Slantcheva i Levy, Private Higher Education (Privatno visoko obrazovanje), 119­134. Kwiek, Marek. 2007b. "The Legal Integration of Universities and its Impact on University Management in South Eastern Europe." (,,Pravna integracija univerziteta i njen uticaj na upravljanje univerzitetima u jugoistocnoj Evropi"). Izvjestaj pripremljen za Svjetsku banku. Mertaugh, Michael i Eric Hanushek. 2005. godine. "Education and Training." (,,Obrazovanje i obuka") U radu Barr, Labor Markets and Social Policy (Trzista rada i socijalna politika), 207­242. OECD (Organisation for Economic Co-operation and Development ­ organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj). 2007. godine. Education at a Glance 2007. (Obrazovanje na prvi pogled za 2007. godinu) Paris: OECD. Pachuashvili, Marie 2007. godine."Legitimacy Sources and Private Growth." (,,Izvori legitimnosti i privatni rast"). U radu Slancheva i Levy, Private Higher Education (Privatno visoko obrazovanje), 75­93. Patrinos, Harry Anthony, Cris Ridao-Cano i Chris Sakellariou. 2006. godine. "Estimating the Returns to Education: Accounting for Heterogeneity in Ability." (,,Porcjenjivanje povrata od obrazovanja: Uzimanje o obzir heterogenosti mogunosti") World Bank Policy Research Working Paper (Radni dokument Svjetske banke o istrazivanju politika), br. 4040. Svjetska banka, Washington, DC. 45 Radosevi, Slavo. 2007. godine. ,,Research and Development and Competitiveness in South Eastern Europe: Asset or Liability for EU Integration?" (,,Istrazivanje i razvoj i konkurentnost u jugoistocnoj Evropi: Prednost ili prepreka za integraciju u EU?") Economics Working Paper (Ekonomski radni dokument), br. 75. Centre for the Study of Economic and Social Change in Europe (Centar za studije ekonomskih i socijalnih promjena u Evropi, CSESCE), University College London. Republika Hrvatska. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. 2007. godine.OECD Thematic Review of Tertiary Education: Country Background Report for Hrvatska (OECD tematski pregled visokog obrazovanja: Izvjestaj o dosadasnjoj situaciji u zemlji za Hrvatsku). Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Rutkowski, Jan i Stefano Scarpetta 2005. godine. Enhancing Job Opportunities in Eastern Europe and the Former Soviet Union (Jacanje mogunosti za zaposljavanje u istocnoj Evropi i bivsem Sovjetskom savezu). Washington, DC: Svjetska banka. Salmi, Jamil i Arthur M. Hauptman. 2006. godine. Innovations in Tertiary Education Financing: A Comparative Evaluation of Allocation Mechanisms (Inovacije u finansiranju visokog obrazovanja. Komparativna ocjena mehanizama alokacije). Education Working Paper Series (Serija radnih dokumenata u obrazovanju), br. 4. Svjetska banka, Washington, DC. Slantcheva, Snejana. 2007. godine."Legitimating the Difference: Private Higher Education Institutions in Central and Eastern Europe." (,,Prihvatanje legitimnosti razlika: Privatne institucije visokog obrazovanja u srednjoj i istocnoj Evropi") u radu Slantcheva i Levy, Private Higher Education (Privatno visoko obrazovanje), 55­76. Slantcheva, Snejana i Daniel C. Levy, eds. 2007. godine. Private Higher Education in Post- Communist Europe: In Search of Legitimacy (Privatno visoko obrazovanje u post- komunistickoj Evropi. U potrazi za legitimnosu). New York i Basingstoke, England: Palgrave Macmillan. UNESCO Institute for Statistics (UNESCO statisticki zavod). N.d. Science and Technology Database (N.d. Baza podataka nauke i tehnologije). Pristupljeno u toku perioda od juna 2007. do februara 2008. godine. United Nations Population Division (Odjeljenje Ujedinjenih nacija za stanovnistvo). 2004. godine.World Population Prospects (Svjetske perspektive za stanovnistvo). New York: UNPD. Uvalic, Milica. N.d. "Science, Technology, and Economic Development in South Eastern Europe." (,,Nauka, tehnologija i ekonomski razvoj u jugoistocnoj Evropi") Science Policy Series (Serija naucne politike), br. 1. UNESCO, Venecija. World Bank. 1994. godine.Higher Education: The Lessons of Experience (Visoko obrazovanje: Lekcije iz iskustava). Washington, DC: Svjetska banka. 46 ------. 2002. Constructing Knowledge Societies: New Challenges for Tertiary Education (Izgradnja drustava znanja: Novi izazovi za visoko obrazovanje). Washington, DC: Svjetska banka. ------. 2003. "Project Appraisal Document for the Bosnia Education Restructuring Project." (,,Dokument ocjene projekta za Projekt za restruktuiranje obrazovanja u Bosni i Hercegovini") Svjetska banka, Washington, DC. ------. 2005. World Development Indicators (Indikatori razvoja svijeta). CD-ROM. Washington, DC. ------. 2006. "Public Financial Support for Commercial Innovation: Europe and Central Asia Knowledge Economy Study, Part I." (,,Javna finansijska podrska za komercijalne inovacije: Studija znanja ekonomija Evrope i srednje Azije, Dio I") Svjetska banka, Washington, DC. ------. 2007. From Red to Gray: The "Third Transition" of Aging Populations in Eastern Europe and the Former Soviet Union (Iz crvenog u sivo: ,,Trea tranzicija" stanovnistva koje stari u istocnoj Evropi i bivsem Sovjetskom savezu). Washington, DC: Svjetska banka. ------. 2007a. "Bugarska: Accelerating Bugarska's Convergence: The Challenge of Raising Productivity" (,,Bugarska. Ubrzavanje usklaenosti Bugarske: Izazov poveavanja produktivnosti"), Izvjestaj br. 38570. Jedinica za smanjivanje siromastva i ekonomsko upravljanje (Poverty Reduction and Economic Management Unit), Region Evrope i srednje Azije (Europe and Central Asia Region), Svjetska banka, Washington, DC. ------. 2007b. "Hrvatska Living Standards Assessment" (,,Ocjena zivotnog standarda u Hrvatskoj") Izvjestaj 37992-HR, Jedinica za smanjivanje siromastva i ekonomsko upravljanje (Poverty Reduction and Economic Management Unit), Region Evrope i srednje Azije (Europe and Central Asia Region), Svjetska banka, Washington, DC. WEF (Svjetski ekonomski forum - World Economic Forum). 2007. godine.The Global Competitiveness Report 2007­2008 (Globalni izvjestaj o konkurentnosti za 2007-.2008. godinu) Zeneva: WEF. Yusuf, Shahid i Kaoru Nabeshima, eds. 2007. godine. How Universities Promote Economic Growth. (Kako univerziteti promovisu ekonomski rast) Washington DC: Svjetska banka. Ziderman, Adrian. 2005. godine. Policy Options for Student Loans Schemes (Opcije politika za sheme studentskih zajmova). Paris: International Institute for Educational Planning (Pariz: Meuanrodni institut za obrazovno planiranje), UNESCO. Ziegele, Frank. 2007. godine."Funding Higher Education in Crna Gora: Challenges ­ Models ­ Next Steps" (,,Finansiranje visokog obrazovanja u Crnoj Gori. Izazovi ­ modeli ­ naredni koraci"). Izvjestaj pripremljen za Svjetsku banku. 47