Finansira Evropska unija Bosna i Hercegovina Pregled efikasnosti usluga u pred-univerzitetskom obrazovanju Faza I: Pregled stanja Avgust/kolovoz 2019. godine Ova publikacija izrađena je uz finansijsku podršku Evropske unije. Za njen sadržaj isključivo je odgovoran tim Svjetske banke, i on ne odražava nužno stanovišta Evropske unije. 2 Skraćenice APOSO Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje KM Konvertibilna marka Bosne i Hercegovine BHAS Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine BiH Bosna i Hercegovina CCC Zajedničke osnovne kurikuluma OdObr Odjeljenje za obrazovanje EC Evropska komisija ECA Evropa i centralna Azija ECE Obrazovanje u ranom djetinjstvu EU Evropska Unija FBiH Federacija Bosne i Hercegovine FTE Ekvivalent pune norme BDP Bruto domaći proizvod GIZ Njemačka agencija za međunarodnu saradnju HCI Indeks ljudskog kapitala HDI Indeks ljudskog razvoja HLO Harmonizirani ishodi učenja ILOSTAT Statistike Međunarodne organizacije rada LSU Lokalna samouprava MOK Ministarstvo obrazovanja i kulture MON Ministarstvo obrazovanja i nauke MO Ministarstvo obrazovanja NEET Nije na školovanju, poslu ili obuci OECD Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj PISA Program međunarodnog ocjenjivanja učenika OS Osnovna škola Q2 Drugi kvartal RS Republika Srpska STEM Prirodne nauke, tehnologija, inženjerstvo i matematika STEP Vještina za zapošljavanje i produktivnost OUN Omjer učenik-nastavnik TIMSS Trendovi u međunarodnom učenju matematike i prirodnih nauka TVET Tehničko i stručna obrazovanje i obuka UMICs Zemlje s višim srednjim nivoom prihoda UN Ujedinjene Nacije UNDP Razvojni program Ujedinjenih Nacija USAID Agencija Sjedinjenih Država za međunarodni razvoj 3 Zahvale Ovaj izvještaj su pripremili Flora Kelmendi, James Gresham i Micheline Frias, a značajan doprinos su dali Zuhra Osmanović-Pašić, Sina Johanna Smid, Silvia Kukanja Stanišić, Brankica Lenić i Syedah Aroob Iqbal. Emanuel Salinas Munoz, šef ureda u BiH, Harry Patrinos, šef prakse i Roby Senderowitsch, šef prakse su nadzirali sveukupne aktivnosti na izradi ovog izvještaja. Značajne komentare u raznim stadijima su dali Zahid Hasnain, Srđan Svirčev, Melissa Adelman, Shahram Paksima, Sachiko Kataoka, Raymond Muhula, Jamele Rigolini, May Olalia, Goran Miraščić i Samra Bajramović. Posebna zahvalnost se upućuje organima Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevskog kantona, Zeničko-dobojskog kantona i Hercegovačko-neretvanskog kantona, koji su timu pružili informacije i podatke. Sadržaj IZVRŠNI REZIME............................................................................................................................. 6 I. UVOD .................................................................................................................................. 8 II. KONTEKST ......................................................................................................................... 8 III. P REGLED OBRAZOVNOG SISTEMA ................................................................................ 12 IV. MJERENJE OBRAZOVNIH ISHODA ................................................................................. 17 V. EFIKASNOST KORIŠTENJA RESURSA U OBRAZOVANJU .............................................. 26 VI. RAZVOJ I UPRAVLJANJE NASTAVNICIMA .................................................................... 44 VII. REZIME NALAZA ............................................................................................................. 50 ANEKS 1: NAPOMENA O IZVORIMA PODATAKA ....................................................................... 57 ANEKS 2: DODATNE TABELE I SLIKE ........................................................................................ 59 5 IZVRŠNI REZIME Obrazovanje i razvoj ljudskog kapitala su od posebne važnosti za Bosnu i Hercegovinu, obzirom na njena nastojanja da se do 2025.g. priključi EU i poveća produktivnost u kontekstu trenda smanjenja stanovništva. Međutim, raspoložive informacije o pristupu i kvalitetu pred-univerzitetskog obrazovanja u Bosni i Hercegovini (BiH), ukazuju na ključne izazove. Prema bazi podataka Svjetske banke o Harmoniziranim ishodima učenja (HLO), ishodi učenja u BiH su slabiji od ishoda koji se postižu u EU i regiji, a prisutan je i raskorak između vještina koje pruža obrazovni sistem i onih koje traži tržište rada. Takođe je prisutno veliko nezadovoljstvo javnosti kvalitetom osnovnog i srednjeg obrazovanja. Ima prostora za poboljšanje pristupa na svim nivoima pred-univerzitetskog obrazovanja, naročito na nivou predškolskog, a prisutne su i nejednakosti kad je u pitanju najugroženija populacija – učenici iz manjinskih grupa, siromašni i iz ruralnih područja. Poboljšanje obrazovnih ishoda je od vitalnog značaja za jačanje razvoja ljudskog kapitala i ostvarivanje rasta u zemlji. Niski nivoi efikasnosti obrazovnog sistema, a koji se i dalje smanjuju, predstavljaju glavnu prepreku naporima na poboljšanju kvaliteta ishoda učenja. Bez obzira na smanjenje broja upisanih učenika i određene napore na smanjenju broja škola u osnovnom i srednjem obrazovanju, posljednjih godina se bilježi povećanje broja nastavnog osoblja i u RS i u FBiH. Stoga su, trenutno, ONU (omjer nastavnik-učenik) i prosječna veličina odjeljenja ispod međunarodnih mjerila, za sve nivoe pred-univerzitetskog obrazovanja, naročito u osnovnom obrazovanju. Takođe postoje primjetne razlike između kantona i općina, što ukazuje na neefikasnosti. Raspodjela potrošnje na obrazovanje je neefikasna i neravnomjerna, neproporcionalno u korist zaposlenih, što ostavlja malo prostora za potrebna ulaganja u povećanje kvaliteta pružanja usluga. S 4,6 procenata BDP-a, BiH troši više od nekih zemalja u regiji, ali manje od prosjeka EU od 5,1 procenata ili OECD od 5,2 procenata. Potrošnja po učeniku u odnosu na BDP- a je takođe relativno velika u BiH, u poređenju s drugim zemljama. Međutim, postoje primjetne razlike između entiteta i kantona u rashodima po učeniku. S 91 procenat u FBiH i 87 procenata u RS, potrošnja na zaposlene predstavlja velik dio ukupne potrošnje, više od prosjeka EU i OECD zemalja. To ostavlja malo prostora za kapitalne investicije i druge inpute koji bi mogli unaprijediti učenje, uključujući i predškolsko obrazovanje, za kojim u BiH postoji velika potražnja. Na nenastavno osoblje otpada skoro jedna trećina troškova zaposlenih, što ukazuje na veliki dio potrošnje na pomoćni rad u školama, koji ne daje direktan doprinos podučavanju i učenju. Nastavnici su ključni resurs, na koji otpada većina potrošnje u sektoru, ipak, postojeće strukture nisu dobro dizajnirane za podržavanje ili unaprjeđenje učinka nastavnika. Nastavnici su plaćeni više od prosjeka u privatnom sektoru, a u nivou s javnim sektorom u BiH, što doprinosi privlačnosti te profesije, međutim plate nisu vezane za učinak, koji se, inače ni ne mjeri. Standardi za plaćanje nastavnika nisu jedinstveni u zemlji, a kriteriji za izbor nastavnika, u nekim slučajevima, uzimaju u obzir i nemeritokratske faktore, kao što je dužina nezaposlenosti. Iako su informacije o obimu posla nastavnika ograničene, postoje dokazi da bi se osjećaj zadovoljstva nastavnika svojim poslom mogao unaprijediti. Veća podrška za profesionalni razvoj bi mogla biti značajna polazna osnova za povećanje zadovoljstvo poslom i sveukupno poboljšanje učinka, obzirom da je, obuka tokom rada, kako se čini, naročito slaba karika u sistemu. Pedagoški zavodi imaju ograničen kapacitet, a obuka nastavnika tokom rada se u velikoj mjeri zasniva na 6 programima koje financiraju donatori. ICT (informaciono-komunikacione tehnologije) alati za olakšanje i modernizaciju rada nastavnika, bi mogli predstavljati još jednu značajnu osnovu. Efektivnija podrška i upravljanje učiteljima u BiH, bi trebali biti značajni prioriteti sektorske politike u narednom periodu, obzirom da bi to uticalo, ne samo na efikasnost potrošnje, već i na kvalitet pružanja usluga. Fragmentacija i decentralizirana priroda sistema dovode do trajnih neefikasnosti i nejednakosti na svim nivoima obrazovanja. U BiH, zemlji sa samo 3,3 miliona stanovnika i 422,645 učenika, postoji četrnaest vladinih tijela nadležnih za obrazovanje. Administrativni troškovi takvog sistema nameću ograničenja i pomažu objašnjenju činjenice da se veliki procenat financiranja obrazovanja izdvaja za plate. Nadalje, decentralizacija obrazovanja u BiH rezultira velikom neefikasnošću raspodjele školskih resursa, uz značajne razlike u financiranju po učeniku između entiteta i kantona i između nivoa obrazovanja. Nepostojanje centralnog organa za zakonsko uređenje ili nametanje djelovanja nižih tijela, dovodi do fragmentiranog, nekoordiniranog sistema, a centralni nivo vlasti nema ovlasti za rješavanje pitanja efikasnosti, kvaliteta i pravičnosti u sistemu. Konačno, ne postoje mehanizmi za sistematsko mjerenje ili praćenje kvaliteta obrazovnih inputa, rezultata i ishoda, niti se povratne informacije koriste za proces donošenja odluka. Iako na državom i entitetskom nivou postoji zakonski okvir kojim se uređuje prikupljanje i sistematizacija podataka, a većina kantona je usvojila i uskladila svoje zakonodavstvo, obrazovne statistike i podaci su razjedinjeni. BHAS objedinjava podatke od entitetskih Zavoda, međutim oni nemaju detaljne podatke na nivou učenika ili nastavnika, koji bi omogućili svrsishodnu analizu. Nadalje, BiH nema sistem ocjenjivanja učenika na nivou države za mjerenje ishoda učenja u cijeloj zemlji, niti redovno učestvuje u međunarodnim ocjenjivanjima učenika. Pored toga, Pedagoški zavodi nemaju kapacitet za pružanje podrške i uređivanje profesionalnog razvoja nastavnika. Stoga, se ograničeni međunarodno uporedivi statistički podaci, adekvatni indikatori i mehanizmi odgovornosti za kvalitet obrazovanja u BiH smatraju značajnom preprekom za donošenje i praćenje konkretnih ciljeva politike u obrazovanju u BiH. Iako ovaj izvještaj ne sadrži sveobuhvatne preporuke politike, on ipak identificira nekoliko pravaca za dalju analizu u cilju povećanja kvaliteta pružanja usluga. Potrebni su mehanizmi za povećanje transparentnosti i efikasnosti trošenja resursa u sistemu. Ti pravci uključuju, na primjer, prelazak s financiranja zasnovanog na inputima, na financiranje prema formuli, uvođenje više mehanizama za ocjenjivanje rada nastavnika i pružanje podrške za profesionalni razvoj nastavnika, te jačanje sistema mjerenja znanja učenika i rada škole. Iako namjera ovog izvještaja nije davanje sveobuhvatne preporuke politike, njegovi nalazi ipak ukazuju na nekoliko različitih pravaca za razmatranje i dalje analize. Ukoliko se ne krene barem u nekoliko od ovih pravca, obrazovni sistem će vjerovatno ostati kakav jeste, što će onemogućiti ostvarivanje potencijala ljudskog kapitala u budućnosti. 7 I. UVOD 1. Ovaj izvještaj daje ažurnu analizu postojeće distribucije resursa u pred - univerzitetskom obrazovanju i identificira pravce za dalju analizu politike, međutim ne daje sveobuhvatne preporuke politike. Ovaj izvještaj daje ažurirane raspoložive analize prioriteta sektora, demografskih trendova, obuhvata, učinka sistema i obrazovnih ishoda, s fokusom na sadašnju distribuciju resursa u pred-univerzitetskom obrazovanju u izabranim entitetima i kantonima. Fokusira se na pred-univerzitetsko obrazovanje, obzirom da na njega otpada najveći dio učenika i nastavnika u sistemu, kao i oko 75 procenata fiskalnih resursa namijenjenih obrazovanju. Izvještaj je zasnovan na raspoloživim administrativnih podacima, te podacima o rashodima i platama za RS i FBiH (pogledati Aneks 1), iako slaba raspoloživost podataka predstavlja značajno ograničenje. 2. Analiza u ovom izvještaju je podijeljena na pet analitičkih odjeljaka i sažetak konačnih nalaza. Odjeljak II (Kontekst) opisuje ekonomsku i demografsku osnovu za analizu. Odjeljak II (Pregled obrazovnog sistema) daje sažetak ključnih karakteristika strukture obrazovnog sistema u BiH, koje se odnose na upravljanje, osiguranje kvaliteta i financiranje. Odjeljak IV (Mjerenje obrazovnih ishoda) daje procjenu učinka obrazovnog sistema u BiH korištenjem standardnih mjera pristupa, pravičnosti, kvaliteta pružanja usluga, ishoda učenja i vanjske efikasnosti. Odjeljak V (Efikasnost korištenja resursa u obrazovanju) sagledava rashode i efikasnost potrošnje s komparativnog aspekta i fokusom na osoblje i organizaciju nastave. Odjeljak VI (Razvoj i upravljanje nastavnicima) istražuje raspoložive informacije o politici i praksi nastavnog osoblja, kao značajnoj vezi između potrošnje na obrazovanje i pružanja usluga. Konačno, Odjeljak VII sadrži sažetak glavnih nalaza. Napomena o izvorima podataka je sadržana u Aneksu 1, a dodatne analize u Aneksu 2. II. KONTEKST 3. Povećanje kvaliteta i efikasnosti javnog obrazovanja je od vitalnog značaja za jačanje ljudskog kapitala i ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine (BiH). Ljudski kapital čine znanje, vještine i zdravlje koje ljudi steknu tokom svog života, što im omogućava ostvarivanje svog potencijala kao produktivnih članova društva.1 Postoje brojni globalni dokazi da zemlje trebaju više ulagati u ljudski kapital da bi održale ekonomski rast, pripremile radnu snagu za poslove budućnosti koji zahtijevaju veće vještine i efektivno konkurirale na svjetskom tržištu.2,3 Vještine uključuju osnovne kognitivne vještine, kao što su računanje i čitanje, socio-emocionalne vještine (tj. tolerancija i socijalna interakcija), kao i tehničke vještine vezane za radno mjesto. Ograničenja vještina postaju akutnija kako ekonomija raste i penje se na globalnom lancu vrijednosti. To je od naročito kritičnog značaja za BiH, zemlju s višim srednjim prihodom, koja nastoji pojačati svoj prosperitet i ostvariti napredak u pravcu pristupanja Evropskoj Uniji (EU) do 2025.g. 1 Svjetska banka (2018a). 2 Svjetska banka (2018a). 3 Svjetska banka (2018b). 8 4. Ekonomski rast u BiH je ostao postojan u 2018.g. po procijenjenoj stopi od 3 procenta, a za 2019.g. se projicira nešto veći, iako napredak zavisi od strukturalnih reformi i boljeg korištenja ljudskog kapitala. Ekonomski rast je posljednjih godina povećan, što predstavlja pozitivno kretanje za BiH. Između 1995.g. i 2017.g., u BiH je životni standard povećan gotovo šesterostruko, iako s dosta niske osnove nakon rata. Međutim, BiH još uvijek spada među najsiromašnije zemlje Evrope, a dinamika približavanja prihoda evropskim standardima se usporila. Slabi ishodi ljudskog razvoja i istrajan problem nezaposlenosti, što rezultira izgubljenim radnim godinama, doprinose zaostatku ekonomskog rasta. Na primjer, od ukupnog broja nezaposlenih u BiH 2018.g., 38,8 procenata su mladi, u poređenju s 15 procenata u Bugarskoj i oko 9 procenata u Mađarskoj i Austriji.4 Prema indeksu ljudskog kapitala (HCI) Svjetske banke, dijete koje se danas rodi u BiH, će postići samo 62 procenta produktivnosti kad odraste, u odnosu na ono što bi moglo kad bi imalo puno obrazovanje i zdravlje, za razliku od 72 procenta u Hrvatskoj ili 75 procenata u Srbiji.5 5. Učestvovanje u radnoj snazi je nisko, posebno za mlade i žene. U 2018.g. je učestvovanje u radnoj snazi iznosilo 57 procenata i nije se povećavalo od 2009.g. Najniže je među zemljama regije i značajno ispod EU prosjeka, koji iznosi 73 procenta (Slika 1). Ukupna nezaposlenost je takođe velika s 26 procenata, a nezaposlenost mladih se u 2018.g. penje na 67 procenata, dok za žene iznosi 56 procenata.6 Štaviše, gotovo jedna četvrtina mladih dobi 15-24 godine u 2017.g. nije bila zaposlena, niti pohađala obrazovanje ili obuku (NEET).7 Nedovoljna iskorištenost ljudskog kapitala koči ekonomski razvoj i doprinosi odlasku iz zemlje. Slika 1: Stope učestvovanja u radnoj snazi, 2009. i 2018.g. 80 70 Procenat ukupnog stanovništva starosti 60 50 40 30 15-64 godine 20 10 0 2009 2018 Izvor: Međunarodna organizacija rada, baza podatka ILOSTAT, 2018 4 Svjetska banka (2019a). 5 Svjetska banka (2018a). 6 ILO (2019). 7 ILO (2019). 9 6. Starenje i značajna emigracija – pojačana nezaposlenošću – doprinose brzom smanjenju radne snage, što znači da će se smanjenje broja radnika u ekonomiji morati nadoknaditi povećanjem produktivnosti. Od 2010.g., ukupno stanovništvo radno-aktivne dobi (starosti 15-64 godine) se kontinuirano smanjuje po stopi od 1 procenat godišnje. Pad ukupnog broja stanovnika radno-aktive dobi se može pripisati velikoj emigraciji zbog političkih i ekonomskih nestabilnosti u regiji. BiH ima najveći broj emigranata (u apsolutnom broju) u regiji, koji je u 2017.g. dostigao 1,3 miliona, što je više od 40 procenata domicilnog stanovništva.8 U stvari, nedavno smanjenje nezaposlenosti u BiH je vjerovatno rezultat velike neaktivnosti i emigracije, pri čemu oboje dovodi do smanjenja broja onih koji aktivno traže posao.9 U BiH posebnu zabrinutost uzrokuje emigracija mladih. Skoro 50 procenata mladih u BiH ili planira ili aktivno razmatra iseljavanje.10 Još jedan faktor koji doprinosi smanjenju radno-aktivnog stanovništva je stopa nataliteta, koja je u 2016.g. iznosila približno 9,2 procenta i nije se popravila od 2010.g.11 Iako starenje stanovništva nije nikakva nova demografska pojava među evropskim zemljama, stopa nataliteta u BiH je ispod EU prosjeka od 10 procenata, a značajno je niža od procijenjenih 12 procenata za OECD i zemlje zapadnog Balkana, te 14 procenata za zemlje s višim srednjim prihodom (UMIC) (Slika 2). Slika 2: BiH i uporedive zemlje, stopa nataliteta, 2016.g. 16 14 12 (na 1.000 stanovnika) 10 Natalitet 8 6 4 2 0 BiH EU OECD UMICs Western Balkans Izvor: Baza podataka Svjetske banke, 2019.g. Napomena: Prosta stopa nataliteta predstavlja broj živorođene djece tokom jedne godine na 1,000 procijenjenih stanovnika u sredini godine Oduzimanjem proste stope mortaliteta od proste stope nataliteta dobije se prirodni priraštaj, koji je jednak stopi promjene broja stanovnika u odsustvu migracije. 7. Neusklađenost vještina je drugo značajno ograničenje za rast firmi i otvaranje radnih mjesta. Nedavna anketa poslodavaca ukazuje da preko 50 procenata anketiranih firmi vjeruje da sistem opšteg obrazovanja (uključujući visoko obrazovanje), ne pruža odgovarajuće vještine za 8 Svjetska banka (2018d). 9 Svjetska banka (2019a). 10 USAID (2018b). 11 Svjetska banka, baza podataka Indikatora svjetskog razvoja (WDI) 10 potrebnu produktivnost (Slika 3). Poslodavci napominju da tehničko i stručno obrazovanje i obuka (TVET) i davaoci usluga obuke za sticanje vještina, često ne pružaju učenicima aktuelno znanje i stručne vještine. Istovremeno, skoro 60 procenata poslodavaca smatra da obrazovanje iz oblasti prirodnih nauka, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM12) ne pruža dovoljno prilika za sticanje praktičnog iskustva, koje bi se moglo primijeniti u svakodnevnom radu.13 Slika 3: Procenat firmi koje se ne slažu s tvrdnjom 0 10 20 30 40 50 60 70 Adekvatno Meets the skill potrebe zadovoljava needs ofvašeg yourbiznisa za vještinama business adequately Osigurava ljude s vještinama koje rangirate kao bitne Produces people with the skills you ranked as important Osigurava ljude s aktuelnim poznavanjem metoda, materijala Produces people with the up-to-date knowledge of i tehnologije methods, materials and technology Osigurava ljude s praktičnim iskustvom koje mogu primijeniti Produces people with practical experience that can be u svom radu applied to their work ljudepeople Produces Osigurava s ličnim with personal vještinama poputskills like time- upravljanja vremenom, pouzdanosti, management, reliability, ability to timskog sposobnosti itd. rada others, work with etc. Sistem opšteg General obrazovanja education system Training system Sistem obuke (including TVET) (uključujući(TVET) STEM education obrazovanje Izvor: STEP anketa poslodavaca, 2016.-2017.g. 8. Pored, nepodudaranja vještina, potražnja za radnom snagom je dosta poremećena zbog velikog prisustva države, dok uloga privatnog sektora ostaje pritajena. U BiH je javni sektor dominantan akter i poslodavac, na kojeg otpada oko jedna trećina svih radnih mjesta u zemlji, što je dosta velik udio po regionalnim i svjetskim standardima. Prakse zapošljavanja u javnom sektoru dovode do značajnih poremećaja u motivacijama i ponašanju aktera na tržištu, naročito na strani ponude, što dalje narušava usklađenost između obrazovnog sistema i tržišta rada. Privatni sektor ne može konkurirati radnim mjestima u javnom sektoru: posao u javnom sektoru u BiH pruža pogodnosti u mnogim aspektima, uključujući plate (10 procenata razlike), naknade (108 procenata povoljnije) i radno vrijeme (8 procenata kraće).14 Percepcija nemeritokratskog zapošljavanja u javnom sektoru, u kombinaciji s relativno malo radnih mjesta u privatnom sektoru i velikim stepenom neformalnosti, povećava vjerovatnoću emigracije. 9. U ovakvom ekonomskom kontekstu, Svjetska banka pruža podršku vladinim prioritetima na jačanju učinka i povećanju kvaliteta pružanja socijalnih usluga, uključujući obrazovanje. Svjetska banka i Evropska komisija su u decembru 2017.g. potpisale Administrativni sporazum za podršku vlastima u BiH na reformi upravljanja javnim sektorom. Cilj Trust fonda, koji se nadovezuje na Sporazum, je jačanje kontrole zapošljavanja u javnom sektoru u BiH u skladu s obavezama navedenim u Reformskoj agendi 2015.-2018.g. U tom kontekstu, Svjetska banka provodi analizu obrazovnog sektora u dvije faze, koja će kreatorima politike u BiH 12 STEM se, u ovom slučaju, odnosi na pod-set oblasti studija koje pružaju i opšte i TVET obrazovanje, u zavisnosti od oblasti. 13 Svjetska banka, 2016-2017 STEP anketa poslodavaca (baza podataka), Svjetska banka, Washington, DC (na raspolaganju od 10. januara 2019), 1_BiH_STEP Employer_OK_DS.xlsx. 14 Svjetska banka (2019b). 11 dati analizu i preporuke za vlade u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republici Srpskoj (RS) za unaprjeđenje pružanja pred-univerzitetskog obrazovanja s fokusom na efikasnost, pristup i kvalitet. Rezultati prve faze analize postojećeg stanja, završene u 2019.g., će se koristiti za obavljanje tekućih konsultacija i dodatne analize u sljedećoj fazi tokom 2019. -2020.g. III. PREGLED OBRAZOVNOG SISTEMA Struktura 10. Pružanje pred-univerzitetskog obrazovanja je uglavnom javno i jednako u cijeloj zemlji.15 U BiH je javno osnovno i srednje obrazovanje besplatno. Ukupan broj učenika obuhvaćenih pred-univerzitetskim obrazovanjem u FBiH i RS je približno 422.645 (Tabela 1). Struktura obrazovnog sistema je ista u svim jurisdikcijama, gdje se obavezno obrazovanje sastoji od 9 godina osnovne škole. Jedna godina pripremnog predškolskog obrazovanja za djecu dobi 5- 6 godina je takođe obavezna u 7 od 10 kantona u FBiH, dok se u RS, predškolsko obrazovanje preporučuje, ali nije obavezno16. Obavezno obrazovanje u BiH u trajanju od 9 godina je nešto kraće od EU i OECD prosjeka, koji iznosi 10 godina (Slika 4). Tabela 1: Broj učenika u pred-univerzitetskom obrazovanju upisanih po nivou obrazovanja (2018.g.) Srednje Udio u Ukupan ukupnom Broj učenika Predškolsko Osnovno broj broju Opšte TVET Ostalo* učenika učenika u BiH 1 21 Unsko-sanski .398 .862 1820 7350 326 32 .756 8% 2 Posavski 158 .246 226 934 0 3 .564 1% 2 38 Tuzlanski .484 .026 2792 12425 749 56 .476 13% Zeničko- 2 33 dobojski .017 .501 3422 10229 355 49 .524 12% Bosansko- 1 podrinjski 155 .884 184 780 0 3 .003 1% Srednje- 1 20 bosanski .034 .953 2021 7545 521 32 .074 8% Hercegovačko- 2 17 neretvanski .317 .230 2425 5251 413 27 .636 7% Zapadno- 7 hercegovački 901 .651 1490 2283 30 12 .355 3% 4 37 Sarajevski .221 .077 5199 9763 964 57 .224 14% 4 Kanton 10 408 .602 674 1278 5 6 .967 2% 15 Većina škola u Bosni i Hercegovini su javne, uz mali udio (manje od 5 procenata) srednjih škola koje nisu javne. 16 USAID (2016); MoCA (2018). 12 15 185 281 FBiH .093 .032 20253 57838 3363 .579 67% 10 90 141 RS .240 .995 8875 30831 125 .066 33% 25 276 29 88 3 422 BiH .333 .027 .128 .669 .488 .645 100% Izvor: Statistički godišnjaci FBiH i RS, 2018 *Napomena: “Ostalo” uključuje vjerske, umjetničke i specijalne škole Slika 4: Trajanje obaveznog obrazovanja, 2017. ili posljednja raspoloživa godina Croatia Serbia Albania BiH Montenegro Slovenia Romania EU OECD Bulgaria Armenia Hungary North Macedonia 0 2 4 6 8 10 12 14 Godine Izvor: UNESCO, UIS, 2019 Upravljanje i osiguranje kvaliteta 11. Obrazovani sistem u BiH je veoma fragmentiran, s administracijom na više nivoa. BiH ima četrnaest vladinih tijela organiziranih u tri nivoa – državna, entitet/distrikt i kanton (Slika 5) 17. Za obrazovanje su nadležni entitetski nivo u RS, nivo distrikta u Distriktu Brčko i kantonalni nivo u FBiH. Glavni donosioci odluka su Ministarstvo obrazovanja i kulture (MOK) u RS, Odjeljenje za obrazovanje (OdObr) i 10 kantonalnih ministarstava u FBiH. Institucije na državnom nivou, kao što su Ministarstvo civilnih poslova (MCP) i Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke (MON) imaju koordinirajuću ulogu, dok je Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (APOSO) stručno tijelo na državnom nivou nadležno za standarde i ocjenjivanje kvaliteta obrazovanja. Decentralizirana organizaciona struktura obrazovnog sektora dovodi do brojnih izazova za donošenje zajedničke strateške vizije i ciljeva obrazovnog sektora u BiH i za efektivnu organizaciju resursa u svrhu ostvarivanja tih ciljeva. 17 Svjetska banka, podaci Eurostata, 2019.; podaci Zavoda za statistiku, 2018. 13 Slika 5: Organizaciona struktura obrazovnog sistema u BiH BiH Ministarstvo civilnih poslova (MCP) BiH Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (APOSO) RS Brčko FBiH Ministarstvo Odjeljenje za Ministarstvo obrazovanja i nauke (MON) obrazovanja i obrazovanje kulture (MOK) (OdObr) ME ME ME ME ME ME ME ME ME ME TK ZDK BPK SBK K10 PK HNK HNK SK USK Izvor: Ministarstva financija RS i FBiH, 2019. 12. U BiH je do 2015.g. postojala Strategija obrazovanja za cijelu zemlju, ali je bila previše uopštena da bi olakšala planiranje i implementaciju. Iako su određeni zakonski i strateški dokumenti, koji bi se mogli smatrati prvim korakom u pravcu konkretnije reforme, usvojeni na državnom nivou, njihovi elementi bitni za kvalitet obrazovanja se uglavnom ne primjenjuju u praksi, kako zbog nedostatka političke volje, tako i činjenice da su ti dokumenti, u širem smislu, previše uopšteni, te ih ne prate konkretne operativne smjernice za provođenje (Tabela 2). Postoji strategija predškolskog obrazovanja za cijelu zemlju.RS je nedavno usvojila Strategiju razvoja obrazovanja 2016.-2021.g., ali je karakteriziraju slabo definirani, često nemjerljivi ciljevi, u velikoj mjeri slični ciljevima vizije sada već istekle strategije obrazovanja za cijelu zemlju. FBiH nema sveukupnu obrazovnu strategiju, niti je ima ijedan od kantona, iako se od njih zahtijeva pridržavanje širih nacionalnih zakona o predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju.18 Bitno je napomenuti, da od isteka prethodne Strategije tehničkog i stručnog obrazovanja (TVET) 2013.g., za cijelu zemlju nema Strategije za TVET.19 Nalazi ukazuju na potrebu za pregledom i unaprjeđenjem postojećeg okvira za cijelu zemlju, uz njegovu razradu na entitetskom i kantonalnim nivoima. Tabela 2: Zakonski okvir i Strategija za obrazovni sektor na nivou BiH Godina Propis 2003. Okvirni Zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH 2007. Okvirni Zakon o predškolskom obrazovanju u BiH 2007. Zakon o Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje 2008. Okvirni Zakon o srednjem stručnom obrazovanju i obuci 2008.–2015. Strateški pravci razvoja obrazovanja u BiH 2013.–2017. Strategija razvoja stručnog obrazovanja i obuke u BiH 18 USAID (2017a). 19 USAID (2017a). 14 2014. Zajedničke osnove kurikuluma (standardi ishoda učenja u sedam od osam predmetnih oblasti) Izvor: MCP, 2019. 13. Nema kurikuluma za cijelu zemlju, ali postoji proces donošenja zajedničkih standarda učenja. Od 2008.g. državna Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (APOSO) pokušava uraditi zajedničke osnove kurikuluma (CCC). Međutim, i deceniju kasnije taj projekt ostaje nedovršen u mnogim predmetima. Politički prigovori onemogućavaju harmonizaciju kurikuluma za tzv. nacionalnu grupu predmeta – istorija, maternji jezik i književnost, geografija, likovno i muzičko. U predmetima obuhvaćenim CCC-om, očekivani ishodi učenja su detaljni, ali okvir za stvarni kurikulum nije uključen. Štaviše, u FBiH je nadležnost za kurikulume i udžbenike dalje decentralizirana na kantonalni nivo. Iako je odobrenje kurikuluma formalno uslovljeno usklađenošću s Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju na državnom nivou, nivo pridržavanja u praksi nije poznat. Sveukupno, ovaj nivo decentralizacije vodi do različite implementacije standarda učenja i politiziranja obrazovanja u BiH. 14. Štaviše, zemlja nema sistematsko mjerenje ili praćenje kvaliteta obrazovnih inputa, rezultata i ishoda. Na državom i entitetskom nivou postoji zakonski okvir kojim se uređuje prikupljanje i sistematizacija podataka, a većina kantona je usvojila i uskladila svoje zakonodavstvo s njima20. Međutim, obrazovne statistike i podaci su i dalje razjedinjeni i nedosljedni. Agencija za statistiku BiH (BHAS) objedinjava podatke od entitetskih Zavoda, međutim oni nemaju detaljne podatke na nivou učenika ili nastavnika, koji bi omogućili svrsishodnu analizu. Nadalje, BiH nema sistem ocjenjivanja učenika za mjerenje ishoda učenja u cijeloj zemlji, niti redovno učestvuje u međunarodnim ocjenjivanjima učenika. Posljednje međunarodno ocjenjivanje u kojem je BiH učestvovala su bili Trendovi u međunarodnom učenju matematike i prirodnih nauka (TIMSS) 2007.g. Međutim, BiH je učestvovala u Programu međunarodnog ocjenjivanja učenika (PISA) u 2018.g., čiji će rezultati biti na raspolaganju u decembru 2019.g. Nedostatak međunarodno uporedivih statističkih podataka, adekvatnih indikatora i mehanizama odgovornosti za kvalitet obrazovanja u BiH, se smatraju značajnom preprekom za donošenje i praćenje konkretnih ciljeva politike razvoja obrazovanja u BiH.21 Financiranje 15. Financiranje pred-univerzitetskog obrazovanja je takođe u velikoj mjeri fragmentirano. Financiranje obrazovanja u najvećoj mjeri dolazi iz entitetskog (u slučaju RS), kantonalnog i općinskog budžeta, dok financiranja od centralne vlade na državnom nivou gotovo da i nema (Slika 6).22 Nadalje, raspodjela sredstava zavisi od nivoa obrazovanja i entiteta ili kantona. Ni entitetska, ni kantonalne vlade ne dobivaju nikakve namjenske prihode za obrazovanje od viših nivoa. Stoga, kriterije odlučivanja utvrđuju ministri obrazovanja u svakom kantonu/entitetu u skladu sa svojim financijskim kapacitetom 23 i prioritetima politike. Općinska 20 Zakon o statistici u BiH, Zakon o statistici u Federaciji BiH i Zakon o statistici Republike Srpske. 21 EPRD (2013). 22 UNESCO (2010). 23 Državna vlada vrši raspodjelu prihoda od PDV-a entitetima i Distriktu Brčko. Sve ostale vrste prihoda (npr. porez na prihod i porez na dohodak) ubiru i vrše raspodjelu entiteti, kantoni i općine. Pored toga, odnosne vlade mogu uvesti razne naknade na entitetskom i kantonalnom nivou. Tako, entiteti, Distrikt Brčko, kantoni i općine dobivaju svoj dio prihoda od PDV-a (najveći udio u njihovim ukupnim prihodima) plus značajan dio ostalih prihoda. Međutim, to su sve generalni prihodi, a ne namjenski za obrazovanje. 15 vijeća takođe uobičajno utvrđuju šire potrebe škola i interese u svojoj jurisdikciji i financiraju ih u skladu s tim. Financiranje iz više izvora i decentralizirana priroda financiranja u entitetima/kantonima povećava neefikasnosti i nepravičnu distribuciju sredstava za obrazovanje. Prema reviziji upravljanja resursima u osnovnom obrazovanju u RS za period 2015.-2018.g., primjena kriterija za financiranje osnovnih škola u RS nije bila adekvatna za osiguranje efikasne i pravične distribucije resursa (Okvir 1). Za FBiH je potrebno više informacija o kriterijima i njihovoj primjeni da bi se utvrdili efikasnost i pravičnost mehanizama financiranja. Slika 6: Raspodjela sredstava za obrazovanje u BiH Centralni RS Općina Škola • Dodjeljuje • Dodjeljuje • Troši većinu • Troši sredstva generalna sredstva na pružanje na nastavni sredstva putem općinama na usluga materijal blok transfera osnovu • Daje male (kako je formule grantove primjenjivo) školama Centralni FBiH Kanton Općina Škola • Dodjeljuje • Dodjeljuj • Dodjeljuje • Troši • Troši većinu na sredstva e sredstva sredstva sredstva pružanje usluga putem blok kantonim općinama na na transfera a na osnovu • Daje male nastavni (kako je osnovu formule grantove materijal primjenjivo) formule školama Izvor: Ministarstva financija RS i FBiH24, 2019. i odnosno zakonodavstvo o raspodjeli prihoda 16. Ključni nalaz je da financiranje pred-univerzitetskog obrazovanja ostaje zasnovano na inputima, a ne na broju učenika, što doprinosi neefikasnostima i netransparentnom trošenju sredstava. Financiranje se u velikoj mjeri dodjeljuje na osnovu standarda i normi koji definiraju minimalnu, optimalnu i maksimalnu veličinu odjeljenja, broj nastavnih sati, broj nenastavnih sati i druge tekuće troškove. To znači da su školski budžeti u velikoj mjeri zasnovani na normama i standardima, koji se sami zasnivaju na broju odjeljenja, a ne na broju učenika. Prelazak na financiranje zasnovano na rezultatima, kako je predloženo u prethodnom pregledu javnih rashoda, bi pomoglo povećanju efikasnosti, pravičnosti i transparentnosti financiranja škola. 17. Podaci o rashodima su u velikoj mjeri zbirni i generalno se ne prikazuju na transparentan način, što umanjuje mogućnost pozivanja subjekata na odgovornost za trošenje sredstava u obrazovnom sistemu. Podaci o rashodima se prikazuju kroz izvještaje o izvršenju budžeta, a nisu prikazani, niti vezani za rezultate ili ishode. To znači da roditelji i zajednica imaju malo informacija o tome koliko se ulaže u školu u koju idu njihova djeca. Time su takođe ograničene mogućnosti kreatora obrazovne politike da vrše poređenje troškova i rezultata u sektoru. 24 Vlada FBiH vrši dodjelu i generalnih i namjenskih transfera obrazovnim institucijama. RS i kantni odlučju koliko će dati pojedinoj školi. Općine takođe osiguravaju ko -financiranje. 16 Okvir 1. Izvještaj revizije učinka: Upravljanje resursima u osnovnim školama 2018. Glavna revizija RS je provela reviziju učinka osnovnih škola za period od četiri godine, 2015. -2018.g. Glavni cilj revizije je bio da se utvrdi da li su upravljanje resursima i mreža osnovnih škola efikasni i zasnovani na principima dostupnosti i jednakih uslova za rad i učenje. Revizija je sagledavala sposobnost ustanova za prilagođavanje mreže škola, raspodjelu sredstava za škole i planiranje i raspodjelu naknade za prevoz učenika i povezanih naknada. Revizija je obuhvatila ključne ustanove za upravljanje resursima u sistemu osnovnog obrazovanja, uključujući Ministarstvo obrazovanja i kulture, 11 općina i 34 osnovne škole. Revizija je zaključila da upravljanje resursima osnovnih škola ne ostvaruje mogući nivo efikasnosti i jednakosti uslova i standarda za učenike. Ispitivanje je pokazalo da se metoda raspodjele sredstava definirana pravilnikom o financiranju, ne čini adekvatnom i da se u praski slabo primjenjuje. Na primjer, Ministarstvo ne zasniva godišnju raspodjelu budžeta školama na adekvatnim normama i prioritetima investicija, da bi se smanjile razlike u uslovima i opremljenosti škola. Većina općina, takođe, ne dostavlja pravovremene i dobro obrazložene prijedloge za područja koja bi škole trebale pokrivati i mrežu škola, što predstavlja kriterij za dodjelu sredstava osnovnim školama. Konačno, obzirom na ograničen regulatorni okvir za upravljanje resursima, osnovne škole imaju različite prakse upravljanja, čime se nastavlja neravnomjerna raspodjela resursa i kvalitet obrazovanja. Izvor: Glavna revizija RS, 2018.g. IV. MJERENJE OBRAZOVNIH ISHODA Pristup, jednakost i interna efikasnost 18. Pristup pred-univerzitetskom obrazovanju u BiH je relativno velik, ali ima prostora za poboljšanje, naročito u predškolskom obrazovanju. U BiH je bruto stopa upisa dosta velika i iznosi 90 procenata za osnovno i 77 procenata za srednje obrazovanje (Slika 7).25 Sličan rodni paritet je takođe postignut na gotovo svim nivoima pred-univerzitetskog obrazovanja. Ipak, BiH ima jednu od najnižih stopa pohađanja predškolskog obrazovanja u regiji. Pristup obrazovanju u ranom djetinjstvu (ECE) je naročito nizak, s jedva 15 procenata, što je velika razlika u odnosu na EU prosjek koji iznosi 95 procenata. Slika 7: BiH i zemlje za poređenje: Bruto stopa upisa po nivou obrazovanja, 2016. ili posljednja raspoloživa godina 25 Treba napomenuti da BiH ne računa, niti izvještava o bruto ili neto stopi upisa na državnom ili entitetskom nivou. 17 100 80 60 40 20 0 Preschool Predškolsko Primary Osnovno Secondary Srednje Izvor: Podaci za uporedive zemlje od UNESCO UIS, 2018; EU podaci od Eurostata, 2018; Podatke za BiH izračunalo osoblje Svjetske banke korištenjem podataka ME i UN Population data, 2018 19. Mali kapacitet u urbanim područjima je jedan faktor kojim se objašnjava mali upis u predškolske ustanove. Bez obzira na veliku potražnju od strane roditelja za predškolskim obrazovanjem u određenim urbanim područjima (u većim gradovima kao što su Sarajevo, Banja Luka, Brčko i Mostar postoje liste čekanja), postojeća infrastruktura i financiranje su nedovoljni da bi zadovoljili potražnju.26 Od 143 općine u BiH, u njih 30 ne postoji predškolska ustanova.27 U ruralnim područjima, veća stopa nezaposlenosti, manji raspoloživi prihod i kulturne norme u vezi s brigom o djeci ograničavaju upis u predškolske ustanove. Slab pristup predškolskom obrazovanju u BiH predstavlja veliki problem, uzimajući u obzir snažne globalne dokaze o značaju predškolskog obrazovanja za sticanje fundamentalnih kognitivnih i socio-emocionalnih vještina i pomaganje pojedincima da se izvuku iz među-generacijskog siromaštva.28 Pored toga, pozitivna karakteristika većeg pohađanja predškolskog obrazovanja je efekt koji ono može imati na povećanje učestvovanja žena u radnoj snazi, što je od posebnog značaja za BiH. Međutim, koristi za učenje od povećanja pristupa predškolskom obrazovanju, zavise i od kvaliteta usluga, tako da je program povećanja kvaliteta direktno vezan za program povećanja pristupa. 20. Neproporcionalno veći pristup predškolskom obrazovanju imaju djeca zaposlenih roditelja, umjesto djece iz najugroženijih kategorija, koja bi imala mnogo veće koristi od njega. Prema nedavno urađenoj Platformi za razvoj obrazovanja u ranom djetinjstvu u BiH za period 2017.-2022.g., najveća grupa djece koja pohađa predškolske institucije u BiH su djeca iz urbanih područja, čija oba roditelja rade. Na tu djecu otpada 75 procenata ukupnog broja djece koja pohađaju predškolske ustanove, dok djeca iz ruralnih područja ili djeca čiji su roditelji nezaposleni čine samo 1-2 procenta upisanih u predškolske ustanove. To ukazuje da trenutno od predškolskog obrazovanja koristi imaju djeca iz bolje-stojećih domaćinstava, iako istraživanja pokazuju da je predškolsko obrazovanje najkorisnije za djecu iz ugroženih grupa. 21. I između entiteta postoje nejednakosti, pri čemu su stope upisa u predškolsko i srednje obrazovanje niže u RS nego u FBiH. Prema UNICEF-ovoj Anketi grupe više indikatora iz 2011.-12.g., postojale su značajne razlike u pristupu predškolskom obrazovanju 26 USAID (2016). 27 USAID (2016). 28 Svjetska banka (2015). 18 između entiteta, gdje je stopa upisa u FBiH bila približno 14 procenata, a u RS 10 procenata. 29 Bruto stopa upisa u osnovno obrazovanje u FBiH i RS je 2013.g. bila slična s 88, odnosno 89 procenata (Slika 8). Međutim, stopa upisa u srednju školu je u RS iznosila 79 procenata, a u FBiH 85 procenata. Slika 8: FBiH i RS: Bruto stopa upisa u osnovno i srednje obrazovanje, 2013. 100 88 89 85 79 80 60 40 20 0 Osnovno Primary Srednje Secondary FBiH RS Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem Statističkih godišnjaka RS i FBiH, 2013. i Popis u BiH, 2013. 22. Nejednakosti su prisutne i među manjinama, siromašnima i ruralnim stanovništvom. Stope upisa u predškolsko obrazovanje su posebno niske u ruralnim područjima, gdje manje od 8 procenata djece pohađa neki vid predškolskog obrazovanja.30 Djeca iz siromašnog i ruralnog okruženja takođe imaju manju vjerovatnoću pohađanja srednje škole i veću vjerovatnoću prekida školovanja. Romi su prepoznati kao najveća, najzanemarenija i najugroženija manjina u BiH.31 Bez obzira na nedavna poboljšanja, upis Roma u školu je znatno manji od ne-Roma, naročito osnovnu i srednju školu (Slika 9). Nadalje, 2017.g. su u predškolsko obrazovanje bila upisana zapanjujuća 3 procenta, što je smanjenje u odnosu na 11 procenata 2011.g. Visoke su i stope prijevremenog napuštanja školovanja, naročitom među Romima. Razlozi koji se najviše pripisuju razlikama u pohađanju obrazovanja ugroženih grupa, uključuju troškove obrazovanja i povezane rashode, ranu udaju romskih djevojčica, te tradiciju i kulturne norme.32 Velike nejednakosti su posebno kritične za BiH, obzirom da je romska populacija mlađa od ne-romske, pa je stoga veća vjerovatnoća da im se ne pruža dovoljno usluga u obrazovnom sistemu. Slika 9: Promjene upisa za romsku i ne-romsku populaciju u BiH, 2011.-2017. 29 UNICEF (2012). 30 UNICEF (2012). 31 Prema posljednjem Popisu stanovništva u BiH (2013.g.), 12.479 stanovnika se izjasnilo kao Romi, što predstavlja približno 4 procenta ukupnog stanovništva. Međutim, taj je broj možda podcijenjen zbog društvene stigme. 32 Robayo i Millan (2019). 19 Upis u Upis u Završetak Završetak višeg Završetak Učenici koji Učenici koji predškolsko obavezno obaveznog srednjeg fakultetskog pohađaju 'dvije pohađaju (dob 3-6) (dob 7-15) (dob 18-22) (dob 22-25) (dob 26-29) škole pod specijalne škole jedinim krovom' (dob 7-15) (dob 7-15) Romi 2011. Romi 2017. Susjedni koji nisu Romi 2011. Susjedi koji nisu Romi 2017. Izvor: Procjene Svjetske banke i UNDP-a na osnovu neponderisanih podataka Regionalne ankete Roma iz 2011. i 2017. koju su proveli UNDP, Svjetska banka i EC Kvalitet obrazovanja 23. Na osnovu raspoloživih, međunarodno uporedivih podataka, ishodi učenja u BiH su relativno niski. Prema bazi podataka o Harmoniziranim ishodima učenja (HLO) Svjetske banke, BiH, iako ima učinak iznad prosjeka njene prihodovne grupe i zapadnog Balkana, značajno zaostaje za prosjecima EU, koji iznosi 54 boda, i OECD od 55 bodova (Slika 10).33 Štaviše, bez obzira na relativno visok broj očekivanih godina školovanja do 18 godine (oko 11,7), nakon uzimanja u obzir kvaliteta, učenici mogu očekivati da steknu ekvivalent od samo 8,6 godina školovanja (Slika 11). Drugim riječima, prosječni učenik „izgubi“ u prosjeku 3,1 godinu školovanja u smislu da mu one ne donose znanje. Iako ova razlika između godina školovanja i znanja postoji u svim zemljama, u BiH je značajno veća u poređenju sa susjednom Srbijom (2,2, godine) i drugim zemljama s dobrim učinkom obrazovnog sistema, kao što su Singapur (1 godina), Japan (1,3 godine) i Finska (1,7 godina). U kontekstu smanjenja stanovništva i radne snage, uz težnje zemlje za pristupanjem EU, BiH si ne može priuštiti neiskorištavanje potencijala mladih za učenje. Slika 10: Ishodi učenja po regiji i prihodu 33 Za BiH, HLO baza podataka koristi TIMSS 2007 podatke, obzirom da su to najnoviji podaci o međunarodnom ocjenjivanju učenika u zemlji. Oni će biti ažurirani kad budu na raspolaganju podaci PISA 2018. 20 600 515 516 (prosjek za sve predmete i sve Harmonizirani ishodi učenja 500 461 428 433 400 razrede) 300 200 100 0 BiH EU OECD UMICs Western Balkans Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem HLO baze podataka, 2019. Slika 11: Očekivane vs. za znanje usklađene godine školovanja 16 14 12 Finland Ireland Germany Netherlands Godine školovanja Austria Czech Rep. Slovenia Portugal Denmark Estonia Poland Latvia Norway Lithuania Serbia Switzerland 10 Croatia Hungary Bulgaria Ukraine Greece 8 Albania Turkey Georgia Romania Azerbaijan BiH Montenegro Armenia Kosovo 6 N. Macedonia 4 2 0 Expected Years Očekivane School ofškolovanja godine Learning-Adjusted Years of School Godine školovanja usklađene za znanje Izvor: Indeks ljudskog kapitala, 2018. Napomena: Podaci za BiH zasnovani na TIMSS 2007 rezultati 8. razreda 24. U BiH su ishodi učenja u snažnoj vezi s težnjama učenika, soci o-ekonomskim statusom i drugim karakteristikama škole. Prema dubljoj analizi urađenoj korištenjem HLO baze podataka Svjetske banke, očekivanje da učenici u BiH pohađaju fakultet, je bio najsnažniji individualni faktor, kojim se objašnjavaju razlike u ishodima učenja, što znači da ovaj jedini faktor objašnjava najveće varijacije u učinku učenja (Slika 12). To je interesantan nalaz, obzirom da na težnje snažno utiču socio-ekonomski status i školsko okruženja za učenje, od koji oba takođe pojedinačno utiču na ishode učenja. Na primjer, faktori da li škola pruža dodatne časove, prosječan socio-ekonomski status učenika u školi, da li učenici u školi koriste kompjutere, su takođe značajni za postignuća učenika. Bitan je i individualni socio-ekonomski status, što je u skladu s 21 međunarodnim istraživanjem: samo najboljih 10 učenika iz siromašnih porodica, mogu biti konkurencija učenicima iz bogatih porodica. Slika 12: Faktori koji doprinose postignućima učenika Škola pruža dodatnu nastavu Schools providing enrichment classes 24.5 Učenici koriste kompjutere u školi Učenik očekuje da će ići use Students computer in school na fakutet 10.0 Učenik maltretiran Studentbarem expectsjednom to attend university 55.4 mjesečno Student bullied atleast once last month -11.5 Učenik u kući govori jezk na kojem se radi Student speaks the language of test at home 14.2 test Ženski rod Female -7.2 Dob Age -15.3 Prosječan Average socio-ekonomski socioeconomic status ofstatus učenika students in school 17.6 u školi Socioeconomic status of student 12.2 Socio-ekonomski status individualnog -20.0 -10.0 0.0 10.0 20.0 30.0 40.0 50.0 60.0 HLO koeficijenti Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem HLO baze podataka, 2019. Napomena: Gornji rezultati su statistički značajni s 99 ili više procenata pouzdanosti, osim za „Učenik kod kuće govori jezik na kojem se radi test“, koji je bio statistički značajan s 90 ili više procenata pouzdanosti. 25. U BiH se relativno malo vremena provodi na nastavi u poređenju s drugim zemljama, što negativno utiče na prilike učenika za učenjem – što je ključni element kvaliteta obrazovanja – kao i efikasnost pružanja usluga. BiH ima relativno malo obaveznih nastavnih časova u odnosu na druge zemlje (Slika 13). Razlika između BiH i prosjeka drugih uporedivih zemalja predstavlja ekvivalent preko 100 dana školovanja za 1. – 4. razred. To ne samo da utiče na kvalitet obrazovanja, već i na efikasnost korištenja nastavnog vremena i radnog vremena nastavnika. To je bitna stvar, obzirom da je potražnja za učiteljima uslovljena kurikulumom i radnim vremenom učitelja (uz norme za veličinu odjeljenja). Slika 13: Ukupan broj časova obaveznog kurikuluma za osnovno obrazovanje Average BiH Serbia Slovenia Romania Hungary Croatia Estonia Bulgaria 0 1000 2000 3000 4000 5000 6000 Broj časova obaveznog kurikuluma Grades 1-4 Grades 5-8 Izvor: Kalkulacija osoblja Svjetske banke korištenjem podataka Evropske komisije, 2018. 26. Trajanje predškolskog programa je takođe relativno kratko, malo je raspoloživih informacija o kvalitetu učenja koje pružaju predškolske ustanove. U FBiH, većina 22 predškolskih programa godinu pred polazak u osnovnu školu (tzv. 0 razred) traje oko 150 časova, raspoređeno tokom godine u blokove od po 2 časa sedmično. U RS se organizira u periodu od 3 mjeseca u blokovima od po tri časa na dan, što ukupno iznosi 190 časova. Pedagoški stručnjaci napominju da 150-200 časova nije dovoljno da bi se ostvarili čak i osnovni rezultati, naročito u slučaju ako se ne pohađa redovno. Za poređenje, prosječan broj časova sedmično u EU je 29, a program traje cijelu godinu. 34 To ukazuje da bi se organizacija nastave na predškolskom nivou mogla proširiti i ojačati da se djeci pruži više vremena za učenje i izgradnju fundamentalnih vještina potrebnih za postizanje uspjeha u osnovnoj školi. Generalno, bilo bi od koristi imati više informacija o kvalitetu predškolskog obrazovanja, obzirom da svako poboljšanje koje se može ostvariti povećanjem pristupa predškolskom obrazovanju, zavisi od kvaliteta usluga. 27. Što se tiče percepcije kvaliteta, javnost je u velikoj mjeri nezadovoljna sistemom i mnogi vjeruju da vještine nisu dovoljne za postizanje uspjeha. USAID-ova anketa iz 2016.g. o osnovnom obrazovanju je otkrila da je tek oko 25 procenata građana izrazilo zadovoljstvo srednjim obrazovanjem, a oko 30 procenata osnovnim.35 EBRD-ova Anketa života u tranziciji (2016.) pokazuje da je skoro 40 procenata ispitanika bilo nezadovoljno ili vrlo nezadovoljno kvalitetom i efikasnošću stručnog obrazovanja. Studija praćenja TVET-a iz 2018.g. takođe otkriva da 67 svršenih učenika stručnih škola obuhvaćenih anketom, vjeruje da im je u značajnoj mjeri nedostajalo praktične obuke (tj. u velikoj ili određenoj mjeri) tokom obrazovanja, a 63 procenta je navelo nedostatak opreme i nastavnog materijala tokom praktične obuke.36 Konačno, manje od 20 procenata ispitanika s niskim i srednjim prihodom, Ankete života u tranziciji se slaže da su inteligencija i vještine najznačajniji faktori za uspjeh, a skoro 50 procenata navodi da su političke veze najznačajnije.37 28. Uprkos takvoj percepciji, raspoložive informacije ukazuju na ograničene zahtjeve javnosti za promjenom statusa quo u obrazovanju. Obrazovanje je identificirano kao najveći prioritet za vladinu potrošnju, iznad socijalne pomoći, javne infrastrukture, stambenog zbrinjavanja i okoliša (približno ekvivalentno zdravstvenoj zaštiti).38 Međutim, vrlo malo ljudi u BiH vjeruje da je obrazovanje najviši prioritet za razvoj zemlje. Samo 5 procenata ispitanika anketa iz 2016.g. i 2017.g. identificira obrazovanje kao najviši prioritet za razvoj BiH. Nadalje, tek 6 procenata identificira reformu obrazovanja među 3 najveća prioriteta za podršku međunarodne zajednice.39 To odražava tenzije između održavanja i nastavka financiranja statusa quo i reforme za unaprjeđenje kvaliteta i odgovaranje na zahtjeve javnosti za unaprjeđenjem usluga obrazovanja. Vanjska efikasnost 29. U BiH je pohađanje obrazovanja relativno veliko i vezano za veću zaradu. U BiH, 84 procenta stanovnika dobi 25 – 64 godine ima završeno barem srednje obrazovanje (Slika 14). To je više nego u zemljama regije zapadnog Balkana (Makedonija 70 i Srbija 80 procenata) i više nego prosjek EU (78 procenata) i OECD (81 procenat). Nadalje, u BiH je duže školovanje 34 MCP (2018) 35 USAID (2017b). 36 GIZ (2018). 37 EBRD (2016). 38 EBRD (2016) 39 USAID (2018a). 23 povezano s većim potencijalom za zaradu. Iako je to očekivano na zbirnom nivou, bitno je naglasiti da kvalitet stečenog znanja tokom viših nivoa obrazovanja – ne samo dužina školovanja – predstavlja ključni element za razvoj ljudskog kapitala. Slika 14: Pohađanje obrazovanja i zarada Udio stanovništva dobi 25-64 koje je Zarada prema obrazovanju završilo barem srednju školu, 2018. ili posljednja raspoloživa godina OECD Visoko Higher EU Slovenia Serbia Secondary Srednje Romania North Macedonia Montenegro Hungary Osnovno Primary Croatia Bulgaria BiH 0 200 400 600 800 0 20 40 60 80 100 Prosječna mjesečna plata (KM) Izvor: Eurostat, 2018. i OECD, 2017. za podatke za zemlje za poređenje; Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem podataka Ankete potrošnje domaćinstava iz 2015.g. za podatke za BiH. Napomena: Kategorija 'visoko' uključuje specijalizaciju nakon srednjeg obrazovanja i visoko obrazovanje . 30. Povrati od obrazovanja potvrđuju da se na tržištu rada ostvaruju koristi od višeg nivoa vještina. Analiza povrata od obrazovanja u BiH otkriva da povrat raste sa svakim nivoom završenog obrazovanja, koji donosi više nivoe vještina (Slika 15). Taj je nalaz u skladu s činjenicom da poslodavci u BiH traže niz vještina visokog nivoa i da njihovo sticanje donosi koristi. Ti su povrati približno uporedivi sa sveukupnom stopom povrata u ECA regiji od 7,3 procenta i svjetskim prosjekom od 8,8 procenata.40 Slika 15: Povrati od obrazovanja po nivou obrazovanja, 2015. 40 Psacharopoulos i Patrinos (2018.) 24 12% 10% 8% 6% 4% 2% 0% Primary Secondary Higher Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem Ankete potrošnje domaćinstava iz 2015.g. Napomena: Kategorija 'visoko' uključuje specijalizaciju nakon srednjeg obrazovanja i visoko obrazovanje. 31. Preko 70 procenata učenika u srednjoškolskom obrazovanju upisuje srednje tehničke ili stručne škole bez obzira na očiglednu neusklađenost vještina koje nudi TVET školovanje i potreba tržišta rada. Iako unutar BiH postoje određene varijacije, većina učenika u FBiH i RS se upisuje u srednje TVET profile (Slika 16). To se može objasniti činjenicom da postoji percepcija i među poslodavcima i javnosti da se opštim obrazovanjem stiče još i manje vještina, nego što ih daje TVET. Međutim, mnogi TVET profili su zastarjeli i /ili loše opremljeni da bi pružili vještine koje trebaju poslodavcima. 41 Studija praćenja, koju je GIZ proveo u 2018.g., pokazuje da samo 51 procenat svršenih TVET učenika radi u struci, od koji je polovina posao našla ličnim vezama, a ne putem karijernog savjetovanja42. To ukazuje da kvalitet i relevantnost TVET-a i srednjeg obrazovanja generalno, i dalje ostaje nedovoljan, da bi podržao uspješan prelazak iz škole na posao. Slika 16: Raspodjela upisa po srednjim školama, po profilu, 2017. – 2018.g. 41 GIZ (2018). 42 GIZ (2018). 25 RS 22% 63% 15% FBiH 25% 51% 20% Zenica-Doboj 24% 50% 23% West Herzegovina 39% 48% 12% Una Sana 19% 50% 28% Tuzla 17% 53% 25% Sarajevo 33% 49% 12% Posavina 19% 61% 19% Herzegovina-Neretva 30% 50% 15% Central Bosnia 20% 53% 21% Canton 10 34% 49% 16% Bosnian-Podrinje 19% 56% 25% 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100% Gymnasiums Art schools Technical and related Vocational Religious Special Schools Gimnazija Umjetnička Tehnička i srodna Stručna Vjerska Specijalna Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem podataka Zavoda za statistiku u BiH, 2018.g. 32. Bez obzira na ekonomske povrate od pohađanja višeg nivoa obrazovanja, BiH ima vrlo veliku stopu nezaposlenosti mladih i mladih koji ne pohađaju obrazovanje, ne rade i ne pohađaju obuku (NEET). U 2017.g. stopa nezaposlenosti mladih u BiH je bila približno 47 procenata, u poređenju s 44 procenta u Sjevernoj Makedoniji, 31 procenat u Albaniji, 29 procenata u Crnoj Gori i 27 procenata u regiji Evrope i centralne Azije (ECA).43 Čak i kad se gleda samo udio mladih koji ne pohađaju obrazovanje, ne rade i ne pohađaju obuku, približno 1 o 4 mladih u BiH je neaktivan. To ukazuje da obrazovni sistem ne pruža mladim odgovarajući omjer kognitivnih, socio-emocionalnih i stručnih vještina neophodnih za uspješan prelazak u radnu snagu. V. EFIKASNOST KORIŠTENJA RESURSA U OBRAZOVANJU 33. Dokazi pokazuju da je to kako se sredstva u obrazovanju troše, često mnogo bitnije nego koliko se troši. Mnogi istraživači su se pitali da li i u kojim okolnostima potrošnja na javno školstvo utiče na ishode učenika. Nekoliko istaknutih istraživača nije utvrdilo značajnu korelaciju između potrošnje i obrazovnih ishoda, koji se obično definiraju kao postignuća učenika na standardnim testovima.44 Međutim, novija istraživanja pokazuju da povećana potrošnja može poboljšati obrazovne ishode, ukoliko se ta sredstva troše na određene vrste programa ili određena unaprjeđenja.45 U ovom odjeljku izvještaja se daju analiza raspodjela obrazovne potrošnje u BiH između nivoa pred-univerzitetskog obrazovanja i mjerila ključnih indikatora za utvrđivanje efikasnosti resursa usmjerenih na obrazovanje. Gdje su bili raspoloživih podaci, izvršena su poređenja na međunarodnom i entitetskom/kantonalnom nivou. 43 WDI baza podataka Svjetske banke 44 Hanushek (2003); Coleman i sar. (1966). 45 Jackson, Johnson i Persico (2016). 26 Struktura javne potrošnje na obrazovanje 34. Potrošnja na obrazovanje u BiH ugrubo odgovora potrošnji u drugim zemljama regije, kao i EU. Ukupni vladini rashodi kao procenat BDP-a iznose približno 4,6 procenata u BiH, nešto više, 4,8 procenata u FBiH, i 4,4 procenta u RS (Slika 17). Ti su nivoi nešto viši nego u ostalim zemljama regije, osim Hrvatske i Mađarske, koje imaju uporedive nivoe potrošnje. Potrošnja u BiH je tek nešto manja nego u Sloveniji, gdje iznosi 4,9 procenata i od prosjeka EU od 5,1 i OECD od 5,2 procenta. Stoga, dokazi pokazuju da sveukupni nivo potrošnje na obrazovanje u BiH može biti dovoljan za sektor. Međutim, bez obzira na ugrubo ekvivalentne nivoe potrošnje na obrazovanje, ishodi učenja su lošiji u BiH (461) nego u uporedivim zemljama, poput Hrvatske (505), Mađarske (516) i EU (515).46 Slika 17: Ukupni vladini rashodi na obrazovanje (%BDP-a), 2016. ili posljednja raspoloživa godina 6.0 5.0 4.0 3.0 2.0 1.0 0.0 Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem UNESCO, UIS 2019 podataka za uporedive zemlje; Kalkulacija za BiH je urađena na osnovu podataka od Ministarstva financija BiH, FBiH i RS, 2019.g. 35. Potrošnja po učeniku je značajno veća nego u uporedivim zemljama, što dovodi do zabrinutosti u vezi s efikasnošću korištenja resursa u sistemu. Pouzdan indikator veličine rashoda na obrazovanje je potrošnja po učeniku, kao udio u BDP-u po stanovniku. U poređenju s drugim zemljama, BiH troši više po učeniku i u osnovnom i u srednjem obrazovanju, uz izuzetak osnovnog obrazovanja u Srbiji (Slika 18). To je bar dijelom potaknuto sve većom razlikom između broja učenika – koji opada – i veličine školskog sistema. To nameće pitanje efikasnosti u poređenju s EU i zemljama regije s boljim obrazovnih ishodima. Slika 18: Vladini rashodi po učeniku kao procenat BDP-a po stanovniku, 2016. ili posljednja raspoloživa godina. 46 Rezultati su zasnovani na bazi podataka Svjetske banke o harmoniziranim ishodima učenja. 27 50 Vladini rashodi po učeniku (% BDP-a po stanovniku) 40 30 20 10 0 Albania Armenia BiH Hungary Romania Slovenia Serbia EU OECD Primary Secondary Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem podataka Ministarstava financija BiH, FBiH i RS, 2018.; Baza podataka Svjetske banke, 2018. Napomena: Srbija, EU i OECD na osnovu podataka za 2015.g. koji su posljednji raspoloživi. 36. Potrošnja po učeniku u osnovnom obrazovanju značajno varira unutar zemlje, ukazujući na velike nejednakosti i neefikasnu raspodjelu resursa. Potrošnja po učeniku je oko 24 procenta veća u FBiH nego u RS, s 2.750 KM u odnosu na 2.213 KM (Slika 19). To vjerovatno odražava decentraliziranu strukturu obrazovanja u FBiH, kao i postojanje niza zakona o platama kojima se uređuju plate obrazovnog osoblja. Značajne razlike postoje i između kantona, gdje se potrošnja po učeniku kreće od 2.000 KM u Tuzlanskom kantonu do preko 4.300 u Zapadno- hercegovačkom. To je u određenoj mjeri odraz razlika u troškovima pružanja usluga u ruralnim, u odnosu na kantone s velikom gustinom naseljenosti. Ipak, ove značajne varijacije vjerovatno rezultiraju nejednakim pristupom kvalitetnom obrazovanju djece između kantona i ukazuju da raspodjela financijskih sredstava nije efikasna. Slika 19: Ukupni vladini rashodi po učeniku u osnovnom obrazovanju, 2016. ili posljednja raspoloživa godina 5,000 Ukupni vladini rashodi po učeniku 4,500 4,000 3,500 3,000 2,500 2,000 (KM) 1,500 1,000 500 0 Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem podataka Ministarstava financija FBiH, RS i kantona, 2018. 37. I potrošnja po učeniku u srednjem obrazovanju je različita u FBiH i RS. Kao i kod osnovnog obrazovanja, FBiH troši po učeniku oko 23 procenta više nego RS, 2.608 KM u odnosu na 2.122 KM (Slika 20). Unutar FBiH je potrošnja po učeniku u Sarajevskom kantonu s 3.568,32 28 KM i Bosansko-podrinjskom kantonu s 3.177,10 KM, znatno veća od prosječne potrošnje po učeniku u FBiH. S druge strane, potrošnja po učeniku u Srednje-bosanskom kantonu s 2.143,06 KM i Zapadno-hercegovačkom s 2.177,90 KM su znatno manje od FBiH prosjeka. Slika 20: Ukupni vladini rashodi po učeniku u srednjem obrazovanju, 2016. ili posljednja raspoloživa godina 4,000.00 Ukupni vladini rashodi po 3,500.00 3,000.00 2,500.00 učeniku (KM) 2,000.00 1,500.00 1,000.00 500.00 0.00 Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem podatka od Ministarstava financija BiH, FBiH i RS, 2018. 38. Osnovno obrazovanje uzima lavovski dio rashoda na obrazovanje u oba entiteta, dok relativno malo ide na predškolsko obrazovanje. Na osnovno obrazovanje ide 47 procenata u FBiH, a 48 procenata u RS, od ukupnih rashoda na obrazovanje (Slika 21). U RS srednje i visoko obrazovanje dobivaju približno jednak udio, dok u FBiH srednje obrazovanje dobiva 10 procentnih poena više nego visoko. Na predškolsko obrazovanje ide samo 3 procenta u FBiH i 7 procenata u RS. Obzirom na značajno mali pristup predškolskom i relativno velik pristup osnovnom obrazovanju u oba entiteta, uz smanjenje populacije školske dobi, možda postoji mogućnost za preraspodjelu resursa između ta dva nivoa, korištenjem fiskalnih ušteda iz osnovnog obrazovanja za povećanje pristupa predškolskom. Slika 21: Rashodi na obrazovanje prema funkcionalnoj klasifikaciji FBiH Preschool, 3% RS Preschool, Other, 5% 7% Other, 11% Tertiary, Tertiary, 15% 20% Primary, 47% Secondary Primary, Secondary , 20% 48% , 25% Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem podatka od Ministarstava financija BiH, FBiH i RS, 2018.g. Napomena: Ostale kategorije uključuju ME, nedefinirane i ostale rashode Potrošnja na zaposlene 29 39. BiH troši najveći dio svojih sredstava za obrazovanje na zaposlene, veći udio nego EU i OECD zemlje, što ostavlja malo prostora za ostala ulaganja u kvalitet pružanja usluga. Prosječna izdvajanja za naknade za osoblje u FBiH i kod osnovnog i kod srednjeg obrazovanja iznose oko 91 procenat, a približno isto je i u kantonima (Slika 22). I u RS najveći dio sredstava za osnovno i srednje obrazovanje ide za troškove zaposlenih, ali nešto manje nego u FBiH, oko 87 procenata na oba nivoa. U BiH je udio potrošnje koji se izdvaja za osoblje, znatno veći nego prosječni udio potrošnje koji se izdvaja za osoblje u pred-univerzitetskom obrazovanju u EU, 77 procenata, i OECD, 78 procenata. Velika potrošnja na osoblje znači da preostaju oskudan sredstva za ulaganje u okruženje za učenje, kao što je poboljšanje infrastrukture, tehnologije i opreme, nastavnih materijal i drugih inputa koji doprinose učenju. Slika 22: Troškovi osoblja u pred-univerzitetskom obrazovanju kao procenat ukupne potrošnje na obrazovanje, 2016. ili posljednja raspoloživa godina OECD EU22 Slovenia Hungary RS FBiH Zenica-Doboj West Herzegovina Una Sana Tuzla Sarajevo Posavina Herzegovina-Neretva Central Bosnia Canton 10 Bosnia Podrinje 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100% Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem podatka Ministarstava financija BiH, FBiH i RS, 2018.g. OECD, Obrazovanje na prvi pogled, 2018. 40. Nenastavno osoblje čini značajan udio školskog osoblja, naročito u osnovnim školama i u RS. Nenastavno osoblje uključuje pomoćne radnike, kao što su sekretarice, kao i fizički radnici, poput portira, kuhara i čistačica. U RS nenastavno osoblje čini 33 procenta ukupnog školskog osoblja u osnovnom školama i 26 procenata u srednjim školama (Slika 23). U pet izabranih kantona u FBiH, za koje su raspoloživi podaci, nenastavno osoblje čini u prosjeku 21 procenat školskog osoblja u osnovnim školama i 16 procenata u srednjim školama. Te cifre približno odgovaraju udjelu potrošnje na nastavno i nenastavno osoblje. Iako je ovdje teško napraviti međuna rodno poređenje obzirom da su različite kategorije osoblja uključene u nenastavno osoblje, podaci od OECD-a ukazuju da udio potrošnje na nenastavno osoblje predstavlja negdje 14-15 procenata u 30 EU 22 i OECD zemljama47. Iako je nenastavno osoblje često bitno za rad škole i održavanje škole u funkciji, velik udio nenastavnog, u odnosu na nastavno osoblje, ukazuje da se veliki dio sredstva ne troši za osnove svrhe škole: podučavanje i učenje. 41. Podaci o platama na nivou općina i škola u RS i pet kantona u FBiH po kazuju značajne razlike u broju zaposlenog nenastavnog osoblja: tri četvrtine općina iz RS ima preko 30 procenata nenastavnog osoblja. U nekim ekstremnim slučajevima, općine i škole imaju do 50 procenata nenastavnog osoblja. Razlike u procentima nenastavnog osoblja postoje i u FBiH, gdje Sarajevski i Zeničko-dobrojski kanton imaju veći udio nenastavnog osoblja od prosjeka (preko 30 procenata). Ti nalazi ukazuju da značajan dio školskog osoblja – naročito u nekim općinama i školama – ne doprinosi direktno učenju učenika. Slika 23: Udio nenastavnog i nastavnog osoblja u osnovnim i srednjim školama za RS i 5 odabranih kantona Udio nenastavnog osoblja po entitetu/kantonu Udio općina u RS koje imaju manje ili više nenastavnog osoblja od prosjeka 35% 30% 100% 90% 25% 80% 20% 70% 15% 60% 10% 50% 5% 40% 0% 30% 20% 10% 0% 30% or 30% ili less manje Over Preko 30% 30% Primary Secondary Primary Secondary Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem podataka Ministarstava financija FBiH i RS i kantona, 2018. Napomena: U ovoj analizi FBiH predstavlja prosjek 5 odabranih kantona; prag od 30 procenata za nivo općina u RS je u ovoj analizi zasnovan na entitetskom prosjeku od približno 30 procenata za osnovno i srednje obrazovanje (lijevi grafikon). 42. U većini škola u RS i FBiH, broj nenastavnog osoblja je veći od njihovog udjela u ukupnim platama, iako ima izuzetaka. U prosječnoj osnovnoj školi u RS, nenastavno osoblje čini oko 34 procenta ukupnog osoblja, dok njihov ukupni udio u platama na nivou škole čini 30 procenata. To je prirodni odraz činjenice da nenastavno osoblje zarađuje manje od nastavnika, kako se i očekuje, obzirom na različitu vrstu poslova i kvalifikacije. Međutim, u RS i 5 kantona FBiH ima brojnih škola gdje je situacija suprotna (Slika 24) – za plate nenastavnog osoblja se izdvaja veći udio ukupnih rashoda na plate, nego što je njihov udio u ukupnom broju zaposlenih u 47 OECD (2018) 31 školi. Nadalje, u oko jednoj trećini škola u RS, plate nenastavnog osoblja prelaze prosječnih 30 procenata ukupnih plata, što znači da jedna trećina škola troši neproporcionalan iznos sredstava na nenastavno osoblje. To može biti posljedica različitih propisa o platama i kontrole zapošljavanja u javnom sektoru. Međutim, bez više informacija o specifičnim potrebama i prilikama u tim školama, teško je reći da li je neproporcionalno korištenje nenastavnog osoblja opravdano. Slika 24: RS: Plate nenastavnog osoblja čine manji udio u ukupnim platama od njihovog udjela u ukupno zaposlenima 60% Plate nenastavnog osoblja kao udio u ukupnim 50% 40% platama 30% 20% 10% 0% 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% Nenastavno osoblje kao udio u ukupnom osoblju Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem podataka Ministarstva financija RS 43. U poređenju s drugim evropskim zemljama i šire, čini se da BiH troši relativno veći udio na plate nenastavnog osoblja u osnovnim školama, naročito u RS i Sarajevskom kantonu. Iako su uporedivi podaci relativno oskudni, raspoloživi podaci ukazuju da BiH – naročito RS i Sarajevski kanton – troše veći udio sredstava za plate u osnovnim školama na nenastavno osoblje (Slika 25). To znači da uprkos relativno manjim platama nenastavnog osoblja, u osnovnim školama radi dovoljno velik broj nenastavnog osoblja, da bi doveli do toga da njihov udio u ukupnoj potrošnji bude veći nego u drugim zemljama. To pokazuje da mnoge škole vjerovatno zapošljavaju previše nenastavnog osoblja, što dovodi u pitanje prakse i kontrolu zapošljavanja nenastavnog osoblja, kao i stvarni obim posla tog osoblja u odnosu na potrebe škole. Slika 25: Plate nenastavnog osoblja kao udio u ukupnoj potrošnji u osnovnim školama, 2017. ili posljednja raspoloživa godina (%) 32 30 25 20 15 10 5 0 Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem podataka o platama Ministarstava financija FBiH i RS i UIS podataka za uporedive zemlje Napomena: Podaci za uporedive zemlje su iz perioda 2013. – 2016. u zavisnosti od raspoloživosti 44. Bez dodatnih informacija o obimu poslova nenastavnog osoblja, teško je reći da li je postojeći omjer nastavnog i nenastavnog osoblja na nivou škole optimalan. Međunarodni dokazi o nenastavnom osoblju ne ukazuju ni na kakav unaprijed određeni 'optimalni' nivo nenastavnog osoblja. Međutim, BiH odstupa u smislu i potrošnje na osoblje u sektoru obrazovanja i udjela nenastavnog osoblja. Nadalje literatura o ekonomici obrazovanja naglašava koliko je značajno da se osigura da potrošnja na obrazovanje doprinosi aktivnostima koje jačaju učenje, bilo direktno (putem nastave) ili indirektno (putem uslova u školi). Potrebno je više informacija o potrebama škola (uključujući broj učenika u odnosu na osoblje), kao i o osoblju, obimu i vrsti posla, da bi se dala preciznija procjena, kako i pod kojim uslovima relativno velik udio nenastavnog osoblja u školama u BiH doprinosi učenju učenika. Evolucija mreže škola 45. Očekuje se dalje smanjenje populacije školske dobi u skladu sa sveukupnim demografskim trendovima, što znači da se i školski sistem tome treba prilagoditi. Prema UN- ovim projekcijama svjetske populacije, u BiH se očekuje smanjenje broja stanovnika s 3,5 miliona u 2018.g. na 3,3 miliona u 2033.g. (ili 4 procenta), odražavajući smanjen natalitet u zemlji. Kao rezultat, prognozira se smanjenje populacije mladih dobi 0 – 24 godine za 15 procenata. Takve demografske promjene populacije školske dobi će neizbježno zahtijevati mudro upravljanje resursima u obrazovnom sektoru, ali to predstavlja i priliku za ostvarivanje fiskalnih ušteda koje se mogu uložiti u unaprjeđenje kvaliteta pružanja usluga. 46. U posljednjih pet godina je došlo do povećanja upisa u predškolsko obrazovanje, ali broj predškolskih ustanova ne prati rastuću potražnju. Između 2014.g. i 2018.g., upis u predškolske ustanove je povećan u FBiH za 28 procenata, a u RS za 35 procenata (Slika 26), iako je to odraz vrlo niske polazne osnove upisa u predškolsko obrazovanje u BiH. Ova promjena je 33 odraz povećane potražnje u zemlji za obrazovanjem u ranom djetinjstvu, ali kako je ranije napomenuto, upis je bio, a i dalje ostaje, mali u odnosu na druge zemlje. U istom periodu se broj odgajatelja povećao za 30 procenata u FBiH i 37 procenata u RS. Međutim, broj predškolskih ustanova se povećao za samo 26 procenata u FBiH i 22 procenta u RS. Čini se da na kantonalnom nivou postoje razlike u kapacitetima, a u nekim slučajevima, poput Posavine, nije bilo povećanja broja predškolskih ustanova, bez obzira na povećan upis. Nalazi daju dodatne dokaze o relativno malom kapacitetu u BiH za obrazovanje u ranom djetinjstvu. Slika 26: Evolucija predškolskog obrazovanja po entitetu i kantonu tokom posljednjih pet godina (2104. – 2018.) 40% 80% 35% 70% 60% 30% 50% 25% 40% 20% 30% 20% 15% 10% 10% 0% 5% -10% -20% 0% Enrollment Upis Schools Škole Teachers Nastavnici FBiH RS Enrollment Schools Teachers Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem podataka Zavoda za statistiku u BiH, 2018. 47. Broj nastavnika u osnovnom obrazovanju se povećao, uprkos smanjenju broja učenika i škola. Upis u osnovne škole se, između 2009.g. i 2018.g., smanjio za 23 procenta u FBiH i za 16 procenata u RS (Slika 27). I broj škola se smanjio za 8 procenata u FBiH i 11 procenata u RS. Međutim broj nastavnika s ekvivalentom pune norme se povećao za 4 procenta u FBiH i 7 procenata u RS. Dublja analiza kantona u FBiH otkriva da većina tog povećanja ekvivalenta pune norme potiče iz 6 od 10 kantona, uglavnom Bosansko-podrinjskog (17 procenata u periodu 2009. – 2018.g.) i Srednje-bosanskog (11 procenata). Stoga, analiza ukazuje na potencijalne neefikasnosti u načinu raspodjele obrazovnih resursa, naročito unutar FBiH. 34 Slika 27: Evolucija osnovnog obrazovanja po entitetu i kantonu, 2009. – 2018. 10% 30% 5% 20% 10% 0% 0% -5% -10% -10% -20% -15% -30% -20% -40% -25% -50% FBiH RS Enrollment Schools Teachers Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke na osnovu podataka Zavoda za statistiku u BiH, 2018. Napomena: Nastavnici su navedeni kao nastavnici s ekvivalentnom pune norme (FTE), koji je izračunat kao broj nastavnika s punom normom plus polovina broja nastavnika s nepunom normom. 48. Situacija je slična i u srednjim školama: broj učenika pada, dok broj nastavnika raste. Upis u srednju školu se, između 2009.g. i 2018.g., smanjio za 14 procenata u FBiH i za 17 procenata u RS (Slika 28). Ta su smanjenja nešto manja nego kod osnovne škole, ali su očekivana obzirom na demografske trendove. Istovremeno, broj škola u RS nije smanjen, a procenat nastavnika u ekvivalentu pune norme je povećan za 25 procenata u FBiH i 19 procenata u RS, što opet dovodi u pitanje efikasnost. Nadalje, u istom periodu je u većini kantona povećan udio nastavnika u ekvivalentu pune norme, bez obzira na smanjenje broja učenika i škola. Slika 28: Evolucija srednjeg obrazovanja po entitetu i kantonu, 2009. – 2018.g. 30% 80% 25% 60% 20% 15% 40% 10% 5% 20% 0% 0% -5% -10% -20% -15% -40% -20% FBiH RS Enrollment Schools Teachers 35 Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke na osnovu podataka Zavoda za statistiku u BiH, 2018. Napomena: Nastavnici su navedeni kao nastavnici s ekvivalentnom pune norme (FTE), koji je izračunat kao broj nastavnika s punom normom plus polovina broja nastavnika s nepunom normom. 49. Oko jedne trećine nastavnika nema punu normu. U FBiH oko 28 procenata nastavnika u osnovnoj školi nema punu normu, u odnosu na 21 procenat 2009.g. U RS je udio nastavnika s nepunom normom u osnovnim školama veći, 32 procenta, ali je ta brojka smanjenja s 40 procenata u 2009.g. U srednjim školama, su brojke ostale relativno konstantne tokom vremena: u FBiH oko 32 procenta srednjoškolskih nastavnika nema punu normu, u poređenju s 36 procenata u RS (Slika 29). I u kantonima, izuzev Kantona 10, udio nastavnika koji nemaju punu normu je velik. Tolika koncentracija nastavnika s nepunom normom i varijacije unutar zemlje, nameću pitanje efikasnosti obima posla nastavnika, lakoće zapošljavanja nastavnika u nepunoj normi u odnosu na nastavnike s punim radnim vremenom, te krajnjeg efekta na učenje učenika. Potreba za zapošljavanje m nastavnika u nepunoj normi može biti uzrokovana mrežom škola, a nastavnicima nije lako raditi u više škola da bi ostvarili punu normu. Slika 29: Procenat nastavnika s nepunom normom po nivou obrazovanja 45% 40% 35% 30% 25% 20% 15% 10% 5% 0% Primary schools Secondary schools Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem podataka Ministarstva financija FBiH, 2018. 50. Najiskusniji stariji nastavnici su koncentrirani u nekoliko većih kantona. Posljednjih godina se broj nastavnika mlađih od 25 godina povećao za 34 procenta, dok je procenat nastavnika starijih od dobi za odlazak u penziju (65+) smanjen za 37 procenata (Slika 30). To je prirodni trend, koji je odraz priliva i odliva u nastavničkoj profesiji, ali je odraz i evolucije nastavničke profesije kao privlačne opcije za mlade koji završavaju srednju školu. I pored toga, detaljnije sagledavanje distribucije dobnih skupina po kantonima ukazuje da je preko 60 procenata nastavnika koji se približavaju odlasku u penziju (55+) koncentrirano u samo 3 kantona – Tuzlanski, Sarajevski i Zeničko-dobojski. Iako su to naseljeniji kantoni, ovo istovremeno znači da će buduće promjene nastavničke radne snage u BiH neproporcionalno više pogoditi te kantone, potencijalno zahtijevajući ulaganje većih napora na upravljanju i planiranju buduće radne snage. Slika 30: Procenat promjene brojna nastavnika po dobnoj skupini, 2016. – 2018. 36 40% 30% 20% 10% 0% ispod 25 under 25-34 35-44 45-54 55-64 65+ -10% -20% -30% -40% -50% Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke na osnovu podataka Zavoda za statistiku u BiH, 2018. Organizacija nastave: Omjeri učenik – nastavnik (OUN) i veličina odjeljenja 51. Dokazi ukazuju da je kapacitet predškolskih ustanova ograničen, što ima za posljedicu velike grupe bez obzira na mali omjer odgajatelja i upisane djece. Prema nedavnoj studiji koja je analizirala istraživanja obrazovanja u ranom djetinjstvu, rađena tokom skoro šest decenija, predškolske grupe s 20 ili manje djece i omjer od jednog odgajatelja na 10 djece , su najčešće adekvatne za učenje i razvoj većine djece.48 Međutim, ne postoji jasna prednost neznatnog smanjenja tog broja, uz izuzetak programa namijenjenih populaciji sa značajno većim rizikom.49 Čini se da u cijeloj FBiH i RS, omjer učenik-nastavnik (OUN) na predškolskom nivou nije optimalan (1:10), kako preporučuju istraživanja, a i znatno su ispod uporedivih zemalja i EU prosjeka od 13 (Slika 31). Međutim, veličina grupa u RS i mnogim kantonima je iznad norme navedene u istraživanju, što bi moglo ukazivati na prevelike grupe. Slika 31: Prosječan OUN i veličina grupe u predškolskom obrazovanju, 2018. ili posljednja raspoloživa godina 48 Bowne i sar. (2017). 49 Bowne i sar.. (2017). 37 Prosječna veličina odjeljenja Omjer učenik-nastavnik Recommended Recommended OECD RS EU Slovenia FBiH Serbia Canton 10 Romania Hungary Sarajevo Croatia Bulgaria West Herzegovina Armenia Albania Herzegovina-Neretva RS Central Bosnia FBiH Canton 10 Bosnian Podrinje Sarajevo West Herzegovina Zenica-Doboj Herzegovina-Neretva Central Bosnia Tuzla Bosnian Podrinje Zenica-Doboj Posavina Tuzla Una Sana Posavina Una Sana 0 10 20 30 0 5 10 15 20 Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem podataka Zavoda za statistiku u BiH, 2018.; Eurostat i OECD, 2019. 52. Osnovne škole u BiH imaju relativno mala odjeljenja i mali omjer učenik -nastavnik po međunarodnim, ali i po entitetskim standardima. Prosječna veličina odjeljenja i omjer učenik-nastavnik (OUN) u FBiH i RS su nešto manji nego u uporedivim zemljama, naročito u RS (Slika 32). Bitno je napomenuti da je prosječna veličina odjeljenja u RS od 18 učenika, takođe za jednu trećinu ispod normi u RS, koje navode optimalnu veličinu odjeljenja od 25 učenika u osnovnom obrazovanju.50 Standardi se u FBiH razlikuju od kantona do kantona i u zavisnosti od vrste odjeljenja (npr. odjeljenje su kojem svi učenici pohađaju isti razred, u odnosu na odjeljenje u kojem su učenici više razreda). Na primjer, analiza zakonskog i normativnog okvira za škole u četiri kantona51 i RS pokazuje da se minimalna veličina odjeljenja kreće od 16 do 20 učenika, ali uz dopuštene i niže norme od 6-8 učenika po odjeljenju u slučaju odjeljenja s više razreda. Značajne razlike u veličini odjeljenja i OUN između kantona potvrđuju da su norme dosta različite ili se ne primjenjuju, što doprinosi neefikasnoj organizaciji nastave. 50 Glavna revizija RS (2018). 51 Sarajevski, Tuzlanski, Hercegovačko-neretvanski i Zeničko-dobojski kanton. 38 Slika 32: Prosječna veličina odjeljenja i OUN u osnovnom obrazovanju, 2018. ili posljednja raspoloživa godina Prosječna veličina odjeljenja OECD Omjer učenik-nastavnik EU OECD Slovenia EU Serbia Slovenia Romania Romania Hungary Hungary Croatia Bulgaria Croatia Albania Bulgaria RS RS FBiH FBiH Canton 10 Canton 10 Sarajevo Sarajevo West Herzegovina West Herzegovina Herzegovina-Neretva Herzegovina-Neretva Central Bosnia Central Bosnia Bosnian Podrinje Bosnian Podrinje Zenica-Doboj Zenica-Doboj Tuzla Posavina Tuzla Una Sana Posavina Una Sana 0 5 10 15 20 0 5 10 15 20 25 Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke na osnovu podataka Zavoda za statistiku u BiH, 2018.; UNESCO, UIS, 2019. 53. Organizacija nastave u osnovnim školama tokom vremena postaje sve neefikasnija kako se populacija smanjuje. Između 2009.g. i 2018.g., veličina odjeljenja i OUN su smanjeni u FBiH i RS, što ukazuje da mnoge škole u BiH nisu održale korak s demografskim promjenama (Slika 33). Nadalje, analiza pokazuje primjetne razlike između kantona. Na primjer, OUN za Bosanko-podrinjski kanton, Kanton 10 i Posavski kanton je smanjen značajnije nego u ostalim kantonima, a danas oni imaju najmanji OUN u FBiH. S druge strane, Sarajevski kanton, i u manjoj mjeri RS, bilježe postepeniju promjenu, obzirom na veći broj stanovnika i veću gustinu naseljenosti. Slika 33: Promjene u veličini odjeljenja i OUN u osnovnom obrazovanju, 2009. – 2018. 39 Procenat promjene omjera učenik-nastavnik -40% -35% -30% -25% -20% -15% -10% -5% 0% 0% Sarajevo Procenat promjene veličine odjeljenja -5% RS West Tuzla Herzeg… -10% Herzegovina-Neretva -15% Posavina Una Sana Zenica-Doboj -20% Central Bosnia Bosnian Podrinje Canton 10 -25% -30% Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke na osnovu podataka Zavoda za statistiku u BiH, 2018.; Napomena: Veličina kruga predstavlja upis učenika po kantonu/entitetu 54. Čini se da su srednje škole više u skladu s EU i OECD prosjecima u smislu veličine odjeljenja i OUN (Slika 34). Na primjer, prosječna veličina odjeljenja u srednjem obrazovanju u FBiH i RS je uporediva s prosječnom veličinom srednjoškolskog odjeljenja u EU od 21 učenika i OECD od 23 učenika i prosječnim OUN od približno 12 u EU i 14 u OECD. Veličine srednjoškolskih odjeljenja su uglavnom slične u cijeloj BiH, iako Kanton 10 i Hercegovačko - neretvanski kanton imaju odjeljenja manja od prosjeka. Slika 34: Prosječna veličina odjeljenja i OUN u srednjem obrazovanju, 2018. ili posljednja raspoloživa godina Prosječna veličina odjeljenja Omjer učenik-nastavnik OECD OECD EU EU Slovenia Slovenia Romania Serbia Romania Hungary Hungary Croatia Croatia Bulgaria Bulgaria RS Albania FBiH RS Canton 10 FBiH Sarajevo Canton 10 West Herzegovina Sarajevo Herzegovina-Neretva West Herzegovina Herzegovina-Neretva Central Bosnia Central Bosnia Bosnian Podrinje Bosnian Podrinje Zenica-Doboj Zenica-Doboj Tuzla Tuzla Posavina Posavina Una Sana Una Sana 0 10 20 30 0 5 10 15 40 Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke na osnovu podataka Zavoda za statistiku u BiH, 2018; Baza podataka Svjetske banke, 2018 55. Međutim, srednje škole, kao i osnovne, postaju sve neefikasnije tokom vremena. Između 2009.g. i 2018.g., veličina odjeljenja i OUN su se smanjili i u FBiH i u RS, što ukazuje da se brojne srednje škole nisu u potpunosti prilagodile smanjenju učeničke populacije (Slika 35). Analiza pokazuje neefikasnosti u RS i u mnogim kantonima, naročito u Bosansko-podrinjskom i Hercegovačko-neretvanskom. Istovremeno, Sarajevski kanton ne bilježi skoro nikakve promjene, ni u veličini odjeljenja, ni u omjeru učenik-nastavnik, što je odraz urbanizacije i koncentracije stanovništva u tom kantonu. Slika 35: Promjene u veličini odjeljenja i OUN u srednjem obrazovanju, 2009. – 2018. Procenat promjene omjera učenik-nastavnik 5% Sarajevo 0% Procenat promjene veličine odjeljenja -20% -16% -12% -8% -4% 0% -5% Una Sana -10% Zenica-Doboj RS -15% West Herzegovina Central Bosnia -20% Tuzla Posavina -25% Herzegovina-Neretva -30% Bosnian Podrinje -35% -40% Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke na osnovu podataka Zavoda za statistiku u BiH, 2018.; Napomena: Veličina kruga predstavlja upis učenika po kantonu/entitetu 56. Kad se pogleda općinski nivo, jasno je da je veliki broj općina u BiH dosta neefikasan u smislu pružanja usluga obrazovanja. Analiza na nivou općina u FBiH otkriva da u 5 od 10 kantona, preko 50 procenata općina ima odjeljenja manja od EU prosjeka od 19 učenika i OUN prosjeka od 14 učenika u osnovnom obrazovanju (Slika 36). Posavski i Bosanko-podrinjski kanton pokazuju najveće neefikasnosti na općinskom nivou, s prosječnom veličinom odjeljenja od 16, odnosno 15 učenika, i OUN od 11 u oba. Istovremeno, 6 od 10 kantona ima OUN manji od EU prosjeka i u srednjem obrazovanju (Slika 37). Najveći udio neefikasnih općina u smislu niskog OUN u srednjem obrazovanju se bilježi u 3 kantona: Bosansko-podrinjski, Kanton 10 i Zeničko- dobojski. 41 Slika 36: % općina s prosječnom Slika 37: % općina s prosječnom veličinom odjeljenja i OUN ispod EU veličinom odjeljenja i OUN ispod EU prosjeka u osnovnom obrazovanju prosjeka u srednjem obrazovanju 100% 100% 80% 80% 60% 60% 40% 20% 40% 0% 20% 0% Veličina Class size odjeljenja STR OUN Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke na osnovu podataka Zavoda za statistiku u BiH, 2018.; Napomena: Varijacija je zasnovana na rasponu između općina s najvećom veličinom odjeljenja i općina s najmanjom veličinom odjeljenja unutar svakog kantona 57. Iako je mreža škola tokom vremena postala neefikasnija, mjereno veličinom odjeljenja i OUN, još uvijek se nailazi na dokaze o lokalnim ograničenjima kapaciteta u nekim urbanim područjima. U tri izabrana kantona, za koja su bili raspoloživi podaci – Posavski, Hercegovačko-neretvanski i Zeničko-dobojski – ima 23-29 škola koje rade u dvije ili više smjena (Slika 38). Međutim, urbane općine kao što su Zenica i Mostar, imaju 35, odnosno 50 procenata škola koje rade u dvije smjene. Rad škole u dvije smjene omogućava povećanje mjesta u školama i pristupa, uz smanjenje pritiska za novim ustanovama. Međutim, istovremeno stvara značajne probleme za održavanje nastave i učenje, ostavljajući manje vremena za nastavu i namećući intenzivnije korištenje nastavnika koji rade u više smjena, te ograničavajući osjećaj učenika za pripadanjem i vlasništvom nad školom. Mnogi iznose argument da problemi pretežu nad koristima.52 Ovi podaci o održavanju nastave u dvije smjene su reprezentativni za 3 kantona, tako da treba napomenuti da ova situacija nije nužne reprezentativna za cijelu zemlju. Slika 38: Procenat škola koje rade u dvije smjene u 3 izabrana kantona 52 Bray (2008). 42 Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke na osnovu podataka Zavoda za statistiku u BiH, 2018. 58. Iako podaci ukazuju da je ovo stanje u većini slučajeva rezultat ograničenja kapaciteta, rad u dvije smjene je u nekim slučajevima rezultat etničke podjele putem prakse poznate kao „dvije škole pod jednim krovom“.53 Ta je praksa uspostavljena nakon rata, kao privremena mjera za prevazilaženje poslijeratnog etno-centričnog obrazovnog sistema i poticaj povratku izbjeglica i raseljenih. Međutim, ta je mjera u nekim slučajevima prešla u trajno stanje. Na primjer, u Prozor-Rami, općini u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, postoje dvije osnovne škole koje rade po dva odvojena programa na bosanskom i hrvatskom jeziku, odvijanjem nastave u dvije smjene. Učenici Osnovne škole (OŠ) „Marko Marulić“ pohađaju nastavu prije podne, a učenici OŠ „Alija Isaković“ poslije podne. Međutim, čak i u ovom slučaju, veliki broj učenika zahtijeva da OŠ „Marko Marulić“ organizira neke časove i u poslijepodnevnoj smjeni. 54 Iako nije predmet ove analize, etnička podjela škola i istrajnost fenomena „dvije škole pod jednim krovom“, doprinosi neefikasnom korištenju resursa u obrazovnom sistemu i smanjuje mogućnosti za ulaganje u obuku nastavnika ili van-nastavne aktivnosti.55 59. Uobičajna su i kombinirana odjeljenja (s više razreda), da bi se osigurao pristup školovanju uz smanjenje troškova, naročito u ruralnim osnovnim školama i školama koje djeluju kao područne škole. Procenat kombiniranih odjeljenja u osnovnim školama u FBiH je značajan, u rasponu od 3 procenta u Sarajevskom kantonu do skoro 30 procenata u Hercegovačko- neretvanskom i Zapadno-hercegovačkom kantonu. Podaci za RS nisu na raspolaganu. Korištenje kombiniranih odjeljenja odražava potrebu obezbjeđenja obrazovanja za sve učenike, čak i u udaljenim ruralnim područjima, gdje nema dovoljno učenika da bi se formiralo tipično odjeljenje za svaki razred. To objašnjava zašto su norme za minimalno kombinirano odjeljenje niže od standardnog. Međutim, nije jasno kako škole koje primjenjuju odjeljenja s više razreda provode 53 Na primjer, OSCE (2018) pokazje da ima 56 škola na 28 lokacija, uključujući i matične i područne škole, koje rade na principu “dvije škole pod jednim krovom”, uglavnom u osnovnom obrazovanju. Međutim, svi ti slučajevi ne uključuju rad u dvije smjene. 54 OSCE (2018) 55 Nadalje, praksa “dvije škole pod jednim krovom” predstavlja kršenje međunarodnih konvencija, kao i domaćeg zakonodavstva. 43 intenzivniji nastavni program. Istraživanja ukazuju da je nastavnicima koji predaju u kombiniranim odjeljenjima potrebna posebna obuka i podrška, obzirom da su odjeljenja s više razreda zahtjevnija za nastavnike, obzirom na veće razlike u dobi i sposobnostima učenika. Tradicionalno držanje nastave se pokazalo manje efektivnim u sluččaju odjeljenja s više razreda.56 Da bi se utvrdili troškovi i koristi od ovakvog pristupa, potrebno je imati više informacija o nastavnim praksama i mogućnostima za učenje u školama koje intenzivno koriste kombinirana odjeljenja. VI. RAZVOJ I UPRAVLJANJE NASTAVNICIMA 60. Nastavnici su najznačajniji faktor od kojih zavisi učenje učenika. Obzirom da plate nastavnika čine 90 procenata financijskih sredstava u obrazovanju u BiH, bitno je razumijevanje kako politike i prakse u vezi s nastavnicima utiču na korištenje resursa i pružanje usluga. Kvalitet obrazovnog sistema ne može biti veći od kvaliteta njegovih nastavnika. Obrazovni sistem s vrhunskim učinkom stalno privlači najsposobnije ljude u nastavničku profesiju i pruža im veliko znanje, kvalitetne pedagoške prakse, kreativnost i empatiju u svrhu unaprjeđenja ishoda učenja. Istraživanja pokazuju da je uspješan nastavnik bitan za tok učenikovog učenja. Prelazak od slabog nastavnika kod izvrsnog nastavnika može imati ogroman uticaj na učenje, koji odgovara višegodišnjem školovanju57 Privlačnost i status nastavničke profesije 61. Nastavnička profesija je relativno dobro plaćena u BiH, pri čemu plate nastavnika odgovaraju platama u javnom sektoru, a značajno su iznad plata u privatnom sektoru. Prosječna neto mjesečna plata nastavnika u pet posmatranih kantona i RS iznosi približno 868,80 KM, što je skoro 25 procenata iznad prosječne plate u privatnom sektoru i odgovara prosječnoj plati u javnom sektoru od 845,10 KM: (Slika 39). Štaviše, prosječna plata nastavnika u 5 posmatranih kantona u FBiH je oko 7 procenata veća od prosječne plate nastavnika u RS. I između pet kantona postoje značajne razlike u platama koje se kreću od 728,13 KM u Zeničo-dobojskom kantonu do 1.007,56 KM u Sarajevskom – što je razlika od gotovo 40 procenata. Slika 39: Plate nastavnika u odnosu na plate u javnom i privatnom sektoru 56 McEwan (1998). 57 Rockoff (2004); Evans i Yuan (2018). 44 1200 Prosječna neto mjesečna plata (KM) 1007.56 1000 950.79 915.3 790.06 820.97 845.10 800 728.13 703.37 600 400 200 0 Posavina Sarajevo Tuzla Una Sana Zenica RS Privatni Private Javni public Doboj sektor sector sektor sector Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke na osnovu podataka Zavoda za statistiku u BiH, 2018. 62. Plate nastavnika nisu vezane za učinak, koji se ni ne mjeri. Plate nastavnika se generalno smatraju malim, bez obzira na naprijed iznesene informacije i činjenicu da se većina budžeta za obrazovanje koristi za isplatu plata.58 Istovremeno, učinak nastavnika se ne mjeri ni na kakav sistematičan ili produktivan način, a kamoli da se koristi za donošenje odluka o napredovanju ili nagrađivanju nastavnika. Iako su dokazi međunarodnih istraživanja o vezi između nagrađivanja nastavnika i njihovog učinka, podijeljeni,59 monitoring i praćenje učinka nastavnika pomaže jačanju kulture odgovornosti u obrazovnom sistem, a služi i kao preduslov za unaprjeđenje sistema napredovanja u karijeri. 63. Standardi za određivanje plata nastavnika nisu isti u cijeloj zemlji, obzirom da se osnovica, naknade i koeficijenti redovno usklađuju na osnovu kolektivnog ugovora. U Sarajevskom kantonu, na primjer, kao polazna osnova se uzimaju koeficijenti za obračun plata nastavnika u osnovnom i srednjem obrazovanju, koje pregovaraju Sindikat i kantonalna vlada. Koeficijent zavisi od kvalifikacija i nivoa obrazovanja na kojem se predaje. Usaglašena osnovna plata za najniži stepen složenosti posla ne može biti niža od 70 procenata prosječne plate isplaćene u FBiH u prethodna tri mjeseca. Osnovica za obračun plata se dogovora prije nego što vlada usvoji nacrt budžeta. Formula za obračun plata nastavnika se određuje na osnovu nastavnikovih profesionalnih kvalifikacija, učinka i uslova na radu. Pored osnovne plate, nastavnici primaju i naknade (topli obrok, prevoz i druge naknade) u skladu s Kolektivnim ugovorom. U zavisnost od učinka i raspoloživih financijskih sredstava, u Sarajevskom kantonu školski odbori mogu povećati platu do 20 procenata, polugodišnje. Proces utvrđivanja plate u Sarajevskom kantonu je relativno sličan procesu u ostalim kantonima i RS, iako postojanje zasebnih kolektivnih ugovora za svaki kanton i RS doprinosi većim varijacijama u mjesečnim platama. 64. Kriteriji za odabir nastavnika se razlikuju po kantonima i nisu u potpunosti meritokratski. Proces odabira nastavnika se razlikuje i između kantona. Neki kantoni, poput Tuzlanskog, imaju centraliziran proces, dok se u drugima odabir vrši na nivou škole. Postoje i 58 USAID (2017a) 59 Glewwe, Ilias, i Kremer (2010); Breeding, Beteille, i Evans (2018) 45 određeni dokazi da proces odabira uključuje nemeritokratske kriterije, kao što su dužina trajanja nezaposlenosti, što je kriterij koji se koristi u Sarajevskom kantonu. Ovaj kriterij kandidatu donosi više bodova nego godine radnog iskustva. To je u suprotnosti s dobrim međunarodnim praksama, koje ukazuju da meritokratski odabir daje bolje ishode učenja, čak i kad sistem ocjenjivanja nastavnika nije savršen. Na primjer, u Meksiku je uvođenje standardiziranog testa za odabir nastavnika rezultiralo značajnim poboljšanjem učeničkog učenja, u velikoj mjeri zato što je rezultiralo mnogo širim uzorkom kandidata.60 Mnoge zemlje širom svijeta su prešle na sistem uključivanja testiranja u prakse zapošljavanja nastavnika.61 65. Zadovoljstvo nastavnika svojim poslom se može povećati. Iako su raspoloživi podaci o nastavnicima u BiH dosta zastarjeli, rezultati TIMSS ankete nastavnika su korisni za razumijevanje pitanja koja utiču na karijeru i motivaciju nastavnika. Samo 36 procenata nastavnika je bilo veoma zadovoljno svojim poslom, a 56 procenata umjereno zadovoljno (Slika 40). Istraživanje pokazuje da radni uslovi za držanje nastave utiču na motivaciju i odliv nastavnika.62 Mala plata, veliko radno opterećenje, te velika odjeljenja mogu znatno demoralizirati nastavnike. Međutim, u BiH se veličina odjeljenja smanjuje u mnogim dijelovima zemlje, što ukazuje da radno opterećenje ili uslovi radi ili drugih trendovi koji utiču na profesiju mogu biti mnogo značajni za detaljnije proučavanje u narednom periodu. Podučavanje takođe postaje sve veći izazov zbog povećanih zahtjeva za podučavanjem složenijih vještina, veće kontrole od strane administratora i sve manje vremena za planiranje i saradnju s kolegama. Međutim, povoljan profesionalni radni ambijent može smanjiti te pritiske i povećati motivaciju i efektivnost nastavnika. Detaljnije razumijevanje tih dinamika u BiH bi pomoglo identifikaciji ulaznih tačaka za unaprjeđenje pružanja usluga putem praksi i motivacija nastavnika. Slika 40: Zadovoljstvo nastavnika poslom 5.7 2.2 12.6 23.4 56.1 Very high High Medium Low Very low Vrlo veliko Veliko Srednje Malo Vrlo malo Izvor: Kalkulacije Svjetske banke korištenjem baze podataka TIMSS 2007 60 Estrada (2015) 61 Cruz-Aguayo i sar. (2017) 62 UNESCO (2018). 46 66. Korištenje informacionih i komunikacionih tehnologija (ICT) u obrazovanju može imati ključnu ulogu za pružanje novih i inovativnih formi podrške nastavnicima, učenicima i procesu učenja u širem smislu.63 Kad se pravilno primjenjuju, softverske aplikacije mogu, na primjer, omogućiti učenicima da uče brzinom koja njima odgovara, a tableti mogu pomoći djeci na razvoju značajnih digitalnih vještina i kompjuterskog znanja koji će im trebati za uspjeh u ekonomiji zasnovanoj na znanju. Tehnologija može nastavnicima pomoći i da povećaju angažman učenika, otkriju nedostatke u znanju i prate napredak učenika tokom vremena i prodube učenje. U skladu s tim, ICT se – uz odgovarajuću obuku i poticaje – može koristiti za pojednostavljenje i olakšanje rada nastavnika na ocjenjivanju, praćenju i procjeni učenika. Na primjer, u Sarajevskom kantonu su uvedeni elektronski dnevnici da bi olakšali ocjenjivanje i praćenje učenika. Ovakve bi se prakse trebale detaljnije procijeniti da bi se ispitalo u kojoj mjeri olakšavaju rad nastavnika. Obuka nastavnika prije početka rada i tokom rada 67. Zahtjevi za ulazak u nastavničku profesiju su visoki i generalno u skladu s ostalim evropskim zemljama. Nastavnici u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju moraju završiti prvi ciklus visokog obrazovanja od 180 ili 240 ECTS bodova, da bi pristupili nastavničkoj profesiji.64 Međutim, početna edukacija nastavnika je u nadležnosti entiteta i kantona, te ne postoji jedinstven sistem kontrole kvaliteta programa obuke nastavnika. Početnu edukaciju pružaju razni fakulteti (u zavisnosti od vrste programa edukcije za nastavnike), ali obzirom na velik stepen autonomije i decentralizaciju, sadržaj kurikuluma značajno varira.65 Iako zahtjevi za pristup nastavničkoj profesiji variraju, mnogi kantoni od kandidata zahtijevaju i položen stručni ispit na kraju programa i/ili potvrdu da su sposobni za rad s djecom. Međutim, kvalitet tih stručnih ispita je nepoznat. 68. Međutim, zahtjevi za nastavničkom profesijom su u prošlosti bili različiti, tako da u profesiji postoje mnogi nastavnici s nižim nivoom obrazovanja. Prema TIMSS analizi kvaliteta nastavnika u BiH iz 2007.g., samo oko 8 procenata nastavnika 8. razreda je imalo završen fakultet, a 0,6 procenata magisterij ili doktorat. Većina nastavnika (90 procenata) je imala završenu samo višu školu. Pored toga, oko 12 procenata nastavnika je smatralo da nisu dobro pripremljeni za barem jednu nastavnu jedinku koju se očekuje da predaju. 69. Čini se da je obuka tokom rada nedovoljna i u velikoj mjeri zavisi od programa koje financiraju donator. Pedagoški zavodi širom zemlje su zaduženi za razvoj nastavničke profesije tokom rada, iako se čini da je njihov kapacitet izuzetno ograničen, dijelom zbog smanjenja budžeta tokom posljednjih godina. Nedavne procjene su identificirale ozbiljne probleme i kod obuke nastavnika prije rada i tokom rada, uključujući nedovoljan profesionalni razvoj i napredovanje nastavnika. Entitetska i kantonalna ministarstva obrazovanja su svjesna da je postojeća situacija s profesionalnim razvojem nastavnika, naročito u osnovnom obrazovanju, daleko od zadovoljavajuće.66 Kao rezultat, pedagoški zavodi i nastavnici se oslanjanju na donatorske 63 World Bank (2018c). 64 EACEA (2019). ECTS znači “Evropski sistem transfera bodova” i predstavlja standard uspostavljen Bolonjskim procesom, koji se koristi kao sredstvo za poređenje “obima učenja na osnvou definiranih ishoda učenja i odnosnog obima rada” za visoko obrazovanje širom EU i s drugim evropski m zemljama s kojima je ostvarena saradnja. 65 USAID (2017a). 66 USAID (2017a). 47 inicijative, što uzrokuje bojazni u vezi s efikasnošću, održivošću i razjedinjenim pristupom. To je posebno slučaj s novijim oblastima, kao što su inkluzivno67 obrazovanje i informacione i komunikacione tehnologije (ICT). 70. Većina nastavnika ima značajno radno iskustvo, međutim ne pohađaju profesionalni razvoj, naročito u oblastima koje utičju na učeničko učenje. U 5 posmatranih kantona s podacima na individualnom nivou, nastavnici imaju u prosjeku 11-20 godina iskustva u nastavi (Slika 41). Iako je iskustvo u nastavi mjerilo kvaliteta nastavnika, raspoložive informacije ukazuju da su pristup i iskorištavanje prilika za obuku nastavnika više ograničeni. Samo 67 procenata od nastavnika matematike u 8. razredu je pohađalo aktivnosti profesionalnog razvoja sa sadržajem iz matematike, a približno 60 procenata ih je pohađalo obuke iz pedagogije/držanja nastave matematike i kurikuluma (Slika 42). Međutim, većina nastavnika nije pohađala obuke o ugradnji informacione tehnologije u matematiku ili unaprjeđenja kritičkog razmišljanja učenika i rješavanja problema i procjene. Kao što je navedeno, Pedagoški zavodi imaju ograničene kapaciteta, s malo resursa za pružanje podrške i motivaciju nastavnika. Takođe, direktori škola se fokusiraju isključivo na administrativne poslove, uz malo vremena za pružanje podrške nastavnom procesu. Nemogućnost pružanja svim nastavnicima dobro uobličene i adekvatne tekuće podrške, smanjuje njihovu sposobnost da primjenjuju moderne i efektivne prakse podučavanja. Slika 41: Broj godina službe u osnovnom i srednjem obrazovanju (u %) 35% 30% 25% 20% 15% 10% 5% 0% Posavina Sarajevo Tuzla UnaSana ZenicaDoboj 0 years 1-5 years 6-10 years 11-20 years 21-30 years 31-40 years Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke na osnovu podataka Zavoda za statistiku u BiH, 2018. Slika 42: Učestvovanje nastavnika u aktivnostima profesionalnog razvoja tokom posljednje 2 godine 67 Na primjer, neadekvante kompetencije nastavnika i nedovoljna obuka i stručna podrška u vezi s inkluzivnim obrazovanjem su zapaženi u nekoliko izvještaja, kao posebni izazovi kod profesionalnog razvoja nastavnika tokom rada (USAID 2017a; OSF 2013). 48 70 Procenat nastavnika 60 50 40 30 20 10 0 Improving Integrating students' Mathematics information Mathematics Mathematics critical Mathematics pedagogy/inst technology content curriculum thinking or assessment ruction into problem mathematics solving skills Series1 67 60 56 39 43 46 Matematički Matematička Kurikulum Integracija Unaprjeđenje Ocjenjivanje sadržaj pedagogija/ matematike informacionih kritičkog matematike Predavanje tehnologija u razmišljanja matematike matematiku učenika ili vještine rješavanja problema Izvor: Kalkulacije Svjetske banke korištenjem baze podataka TIMSS 2007 71. Saradnja i mentorstvo među nastavnicima nisu česti. Aktivnosti koje promoviraju učenje od kolega i unaprjeđenje efektivnosti nastave nisu u širokoj primjeni u BiH. Preko 60 procenata nastavnika nije nikad ili skoro nikad posmatralo drugog nastavnika kako drži nastavu (Slika 43). Istovremeno, oko 46 procenata redovno (sedmično ili češće) radi na pripremi nastave zajedno s drugim nastavnicima ili oko polovine njih razgovara s kolegama kako predavati određenu materiju. Slika 43: Učestalost saradnje između nastavnika Koliko često imate sljedeće interakcije s ostalim nastavnicima Drugi nastavnik Informal neformalno observations bymom prisustvuje of my classroom času another teacher Prisustvujem času drugog nastavnika da bih vidio Visits kako to another teacher's classroom to observer his/her predaje teaching Rad na pripremi nastavnog Working materijala on preparing instructional materials Diskusije kako predavati Discussions to teachnastavnu odredjenu how jedinku a particular concept 0 20 40 60 80 100 Never Nikad ilialmost or never skoro nikad 2 or 2-3 times 3puta per month mjesečno 1 to 1-3 times 3puta per week sedmično Daily Svakior almost ili dailydan skoro svaki Izvor: Kalkulacije Svjetske banke korištenjem TIMSS 2007 baze podataka. 72. Da rezimiramo, u BiH su nastavnici centralni edukacioni resurs od kojih zavisi napredak na ostvarivanju ishoda učenja, stoga je potreban veći fokus na njihovu profesiju, kapacitete i stimulacije. Učenici i njihovo učenje su u centru svakog obrazovnog sistema, ipak, većina resursa koji se usmjeravaju u sistem ide na financiranje plata nastavnika. To pokazuje zašto je značajno bolje razumjeti rad nastavnika u učionici. Potrebne su dodatne informacije o potrebama nastavnika, kroz posmatranja u učionici, ankete i/ili direktni razgovori, da bi se gore izneseni nalazi 49 stavili u kontekst. Od koristi bi bila i dalja analiza politika i institucija od kojih zavise kvalitet i broj nastavnog kadra, naročito obzirom na decentraliziranu prirodu obrazovne politike u BiH. VII. REZIME NALAZA 73. Raspoložive informacije o pristupu i kvalitetu pred-univerzitetskog obrazovanja ističu ključne izazove, naročito imajući u vidu cilj BiH pristupanja EU. Ishodi učenja su ispod ishoda EU i zemalja u regiji, a postoji i nepodudarnost vještina između obrazovnog sistema i tržišta rada. Takođe je veliko nezadovoljstvo javnosti kvalitetom osnovnog i srednjeg obrazovanja. Pristup se može poboljšati na svim nivoima pred-univerzitetskog obrazovanja, naročito predškolskom, a prisutne su nejednakosti kad je u pitanju najugroženija populacija – učenici iz manjinskih grupa, siromašni i iz ruralnog okruženja. Unaprjeđenje obrazovnih ishoda je od vitalnog značaja za razvoj ljudskog kapitala i rast u zemlji. Razvoj ljudskog kapitala je od posebnog značaja za Bosnu i Hercegovinu obzirom na njen cilj pridruživanja EU do 2025.g., kao i povećanje produktivnosti u kontekstu trenda smanjenja broja stanovnika. 74. Međutim, pred-univerzitetsko obrazovanje u BiH se karakterizira malom efikasnošću, koja se i dalje smanjuje, što predstavlja glavnu prepreku naporima na povećanju kvaliteta ishoda učenja. Bez obzira na smanjenje upisa i određene napore da se smanji broj škola u osnovnom i srednjem obrazovanju, broj nastavnika posljednjih godina se povećao i u RS i u FBiH. Kao posljedica, trenutni OUN i prosječna veličina odjeljenja su ispod međunarodnih mjerila na svim nivoima pred-univerzitetskog obrazovanja, naročito u osnovnom. Postoje i značajne razlike između kantona i općina, što ukazuje na neefikasnosti. 75. Raspodjela potrošnje na obrazovanje je neefikasna i neravnomjerna i ostavlja malo prostora za potrebna ulaganja u kvalitet. S 4,6 BDP-a, BiH troši više od nekih zemalja iz regije, ali manje od prosjeka EU, 5,1, i OECD, 5,2. Potrošnja po učeniku u odnosu na BDP po stanovniku je u BiH, takođe relativno velika u poređenju s drugim zemljama. Međutim, među entitetima i kantonima postoje znatne razlike u potrošnji po učeniku. S 91 procenat u FBiH i 87 procenata u RS, potrošnja na zaposlene predstavlja velik udio u ukupnoj potrošnji, što ostavlja malo prostora za kapitalne investicije i druge inpute, čime bi se moglo poboljšati učenje, uključujući i predškolsko obrazovanje, za kojim u BiH postoji velika potražnja. Na nenastavno osoblje otpada skoro jedna trećina troškova osoblja, što ukazuje na velik udio potrošnje sredstava na pomoćne poslove u školama, koji ne doprinose direktno podučavanju i učenju. 76. Fragmentacija i decentralizirana priroda obrazovnog sistema dovode do trajnih neefikasnosti i nejednakosti na svim nivoima obrazovanja. BiH ima četrnaest vladinih tijela nadležnih za obrazovanje, u zemlji sa samo 3,3 miliona ljudi i 422.645 učenika. Administrativni troškovi takvog sistema su veliki i pomažu objašnjenju činjenice da se velik procenat obrazovnih sredstava izdvaja za plate. Nadalje, decentralizacija obrazovanja u BiH rezultira veoma neefikasnom raspodjelom školskih resursa, uz značajne razlike između entiteta i kantona i po nivou obrazovanja u financiranju po učeniku. Nepostojanje centralnog organa za zakonsko uređenje i 50 nametanje aktivnosti nižim tijelima, dovodi do razjedinjenog, nekoordiniranog sistema, a centralna vlada nema ovlasti za rješavanje pitanja efikasnosti, kvaliteta i jednakosti u sistemu. 77. Veliki udio učenika u srednjoškolskom obrazovanju pohađa tehničko i stručno obrazovanje i obuku (TVET), uprkos očitoj nepodudarnosti između zanimanja koja izlaze iz škole i potreba tržišta rada. Mnoga TVET zanimanja su zastarjela i/ili ne uspijevaju pružiti vještine koje poslodavci traže. To doprinosi neefikasnom korištenju resursa, uz održavanje nepodudarnosti, što ima ozbiljne posljedice, kao što je velika nezaposlenost mladih u BiH. Ubuduće bi bilo značajno identificirati prilike za pregled i konsolidaciju TVET kurikuluma, uz uvođenje više mehanizama za uvezivanje TVET-a s potrebama tržišta rada. 78. Nastavnici su ključni resurs na koji otpada većina potrošnje u sektoru, ipak postojeće strukture nisu dobro dizajnirane za podršku ili unaprjeđenje učinka nastavnika. Nastavnici su plaćeni više od prosjeka u privatnom sektoru i u nivou javnog sektora u BiH, što doprinosi privlačnosti profesije, ali plate nisu vezane za učinak, koji se ni ne mjeri. Standardi obračuna plata nastavnika nisu isti u cijeloj zemlji, a kriteriji za odabir nastavnika u nekim slučajevima uzimaju u obzir nemeritokratke faktore, kao što je dužina nezaposlenosti. Iako su informacije o obimu posla nastavnika ograničene, postoje dokazi da bi se zadovoljstvo nastavnika svojim poslom moglo povećati. Veća podrška za profesionalni razvoj bi mogla biti značajno ulazno mjesto za povećanje zadovoljstva poslom i sveukupnog učinka, obzirom da se obuka tokom rada čini naročito slabom karikom u sistemu. Na primjer, više podrške nastavničkom kadru na nivou škole, i više podrške upravljačkom kadru u školama na nivou općine ili kantona, bi pomoglo da se poveća motivacija i postave temelji za više mogućnosti za profesionalni razvoj u školama. Pedagoški zavodi imaju ograničen kapacitet, a obuka nastavnika tokom rada se u velikoj mjeri oslanja na donatorske programe. ICT alati za olakšanje i pojednostavljenje rada nastavnika bi mogli predstavljati još jedan bitan element. Efektivnija podrška i upravljanje nastavnicima u BiH bi trebao biti značajan prioritet politike sektora u budućnosti, obzirom da bi to imalo uticaja, ne samo na efikasnost potrošnje, već i na kvalitet pružanja usluga. 79. Konačno, ne postoje mehanizmi za sistematično mjerenje ili praćenje kvaliteta obrazovnih inputa, rezultata ili ishoda, a podaci se ne koriste za proces donošenja politike. Iako zakonski okvir kojim se uređuje prikupljanje i sistematizacija podataka postoji na državnom i entitetskom nivou, a većina kantona je usvojila i harmonizirala svoje zakone s njim, obrazovne statistike i podaci su razjedinjeni. BHAS objedinjava podatke od entitetskih Zavoda, međutim oni nemaju detaljne podatke na nivou učenika ili nastavnika, koji bi omogućili svrsishodnu analizu. Nadalje, BiH nema sistem ocjenjivanja učenika za mjerenje ishoda učenja u cijeloj zemlji, niti redovno učestvuje u međunarodnim ocjenjivanjima učenika. Pored toga, Pedagoški zavodi nemaju kapacitet za pružanje podrške u uređivanje profesionalnog razvoja nastavnika. Stoga, su ograničeni međunarodno uporedivi statistički podaci, neadekvatni indikatori i mehanizmi odgovornosti za kvalitet obrazovanja u BiH, identificirani kao značajne prepreke za donošenje i praćenje konkretnih ciljeva obrazovne politike u BiH. Međutim, malo je vjerovatno da će kapacitet za monitoring sam po sebi unaprijediti pružanje usluga, bez vjerodostojnih napora na unaprjeđenju procesa korištenja podataka od strane relevantnih obrazovnih organa, uprave škola i nastavnika. Napori na unaprjeđenju škola i izgradnji kapaciteta moraju ići paralelno s mehanizmima za monitoring i odgovornost u decentraliziranom kontekstu, da bi se ostvarila unaprjeđenja u pružanju usluga i ishodima. 51 80. Za prelazak na sljedeći stadij analize u okviru ovog zadatka, postoji jasna potreba za detaljnijim podacima o mjerenju pružanja usluga, kao i potreba za diseminacijom nalaza , da bi se potakao interes javnosti za obrazovanje. Dosadašnja analiza je bila ograničena raspoloživošću podataka i angažmanom aktera. Ovdje data analiza postojećeg stanja je identificirala ključna pitanja vezana za efikasnost usluga, ali identifikacija konkretnijih mogućnosti i preporuka za poboljšanje pristupa i kvaliteta, će u velikoj mjeri zavisiti od specifičnosti svakog entitet ili kantona, uz detaljnije podatke. Rezultati PISA 2018 testa, koji će biti na raspolaganju u decembru 2019.g., će pružiti kritične informacije o ishodima učenja i njegovim determinantama, uključujući i neke dimenzije pružanja usluga. Međutim, u skladu sa sveukupnom pomoći za upravljanje javnim sektorom u BiH, više podataka o nastavnim i upravljačkim praksama i obimom posla u školama, bi pomoglo daljoj identifikacija mogućnosti za produktivnije korištenje zaposlenih u javnom sektoru koji rade u školama. 52 REFERENCE Bowne, Jocelyn Bonnes, Magnuson, Katherine A., Schindler, Holly S., Duncan, Greg J., Yoshikawa, Hirokazu. 2017. A Meta-Analysis of Class Sizes and Ratios in Early Childhood Education Programs: Are Thresholds of Quality Associated with Greater Impacts on Cognitive, Achievement, and Socioemotional Outcomes? Educational Evaluation and Policy Analysis, [Meta analiza veličine odjeljenja I omjera u programima obrazovanja u ranom djetinjstvu: Da li su pragovi kvaliteta povezani s većim uticajame na kognitivna postignuća I socio-emocionalne ishode? Evaluacija obrazovanja I analiza politike ] Vol. 39, No. 3, pp. 407–428. Bray, M. 2008. Double-Shift Schooling: Design and Operation for Cost-Effectiveness. Third Edition. UNESCO: International Institute for Educational Planning. [Rad škola u dvije smjene: Dizajn I rad za rentabilnost. Treće izdanje. UNESCO: Međunarodni institute za planiranje obrazovanja] Breeding, M., T. Beteille, and D. Evans. 2018. Teacher Pay-for-Performance (PFP) Systems: What works? Where? And how? World Bank Working Paper. [Sistemi plaćanja nastavnika po učinku (PPP): Šta je djelotvorno? Gdje? I kako? Radni material Svjetske banke ] Coleman J. S., Campbell E. Q., Hobson C. J., McPartland F., Mood A. M., Weinfeld F. D. 1966. Equality of educational opportunity. Washington, DC: U.S. Government Printing Office. [Jednake mogućnosti u obrazovanju. Washington, DC: U.S. Vladina štamparija] Cruz-Aguayo, Yyannu, Pablo Ibarraran, and Norbert Schady. 2017. Do tests applied to teachers predict their effectiveness? Economics Letters, 159: 108-111. [Da li testovi koje rade učitelji predviđaju njihovu efektivnost? Ekonomski materijali] EBRD. 2016. Life in Transition Survey III. [Anketa života u tranziciji III] EPRD. 2013. Strengthening capacities in BiH for human resource development. Final report December 2013. [Jačanje kapacteta u BiH za razvoj ljudskih resursa. Završni izvještaj, decembar 2013.g.] Estrada, R. 2015. Rules rather than discretion: Teacher hiring and rent extraction. Economics Working Papers MWP2015/14, European University Institute. [Pravila umjesto diskrecione odluke: Zapošljavanje nastavnika I ostvarivanje korsit. Ekonomski radni material MWP2015-14, Evropski univerzitetski institut] European Commission, 2018 – Data on compulsory curriculum [Evropska komisija, 2018 – Podaci o obaveznom kurikulumu ] Evans, D. K., and F. Yuan. 2018. “Working Conditions of Teachers in Low and Middle-income Countries”. WDR 2018 background paper. World Bank, Washington, DC. [“Uslovi rada nastavnika u zemljama s niskim i srednjim prihodom”. Izvještaj o svjetskom razvoju 2018, Izvještaj s onovnim informacijama, Svjetska banka] 53 GIZ. 2018. TVET graduates in BiH. Retrieved from [Svršeni TVET-ovci u BiH. Preuzeto s] https://www.giz.de/en/downloads/TRACER%20STUDY%20REPORT%20for%20BiH%202018 .pdf. Glewwe, P., Ilias, N. and Kremer, M. 2010. Teacher Incentives. American Economic Journal: Applied Economics, 2(3), pp. 205-27. [Stimulacije za nastavnike. Američki ekonomski žurnal: Primijenjena ekonomika ] Hanushek Eric A. 2003. “The Failure of Input Based Schooling Policies,” Economic Journal, 113, 65–98. [“Neuspjeh na inputima zasnovanih politika školovanja”, Ekonomski žurnal ] International Labour Organization, ILOSTAT (database), World Bank, Washington, DC (accessed April 19, 2019), [Međunarodna organizacija rada, ILOSTAT (baza podataka), Svjetska banka, Washington, DC (preuzeto 19. aprila 2019] https://data.worldbank.org/indicator/SL.UEM.NEET.ZS?end=2017&page=3&start=1976. Jackson, C. K., R. C. Johnson, and C. Persico. 2016. The Effects of School Spending on Educational and Economic Outcomes: Evidence from School Finance Reforms, The Quarterly Journal of Economics, Volume 131, Issue 1, Pages 157–218, [Efekti školske potrošnje na obrazovne i ekonomske ishode: Dokazi iz reformi financiranja škola, Kvartalni ekonomski žurnal] McEwan, P. J. 1998. The Effectiveness of Multigrade Schools in Colombia. International Journal of Educational Development. Vol. 18, No. 6, pp. 435-452. [Efektivnost školovanja u kombiniranim odjeljenjima u Kolumbiji, Međunarodni žurnal razvoja obrazovanja] MoCA (Ministry of Civil Affairs). 2018. Platform for the Development of Early Childhood Care and Education in Bosnia and Herzegovina for the Period 2017-2022. Ministry of Civil Affairs and UNICEF. [MCP (Ministarstvo civilnih poslova). 2018. Platforma za razvoj odgoja i obrazovanja u ranom djetinjstvu u Bosni i Hercegovini za period 2017.-2022. Ministarstvo civilnih poslova I UNICEF ] OECD, Education at a Glance, 2018 [Obrazovanje na prvi pogled] OSCE. 2018. Two Schools Under One Roof: The Most Visible Example of Discrimination in Education in Bosnia and Herzegovina. Organization for Security and Cooperation in Europe: Mission to Bosnia and Herzegovina. [Dvije škole pod jedinim krovom: Najočitiji primjer diskriminacije u obrazovanju u Bosni i Hercegovini. Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi: Misija u Bosni I Hercegovini] Open Society Fund. (2013). From Segregation to Inclusion: Is the Education of Children and Youth with Special Needs in BiH Inclusive?. Education Support Program [Fond otvoreno društvo. (2013). Od segregacije do inkluzije: Da li je obrazovanje djece i mladih s posebnim potrebama u BiH inkluzivno? Program podrške obrazovanju] 54 Psacharopoulos, G. and H. A. Patrinos. 2018. Returns to investment in education: a decennial review of the global literature. Education Economics, 26(5): 445-458. [Povrat od ulaganja u obrazovanje: Decenijski pregled svjetske literature. Obrazovna ekonomika ] Robayo, Monica and Millan, Natalia. 2019. Breaking the Cycle of Roma Exclusion [Prekid kruga isključivanja Roma] Rockoff, J. E. 2004. “The Impact of Individual Teachers on Student Achievement: Evidence from Panel Data.” American Economic Review 94 (2): 247–52. [“Uticaj pojedinih nastavnika na postignuća učenika: Dokazi od panel podataka” Američki ekonomski pregled] RS Supreme Audit Institution, 2018 [Glavna revizija RS] UNESCO. 2010. Education and fragility in Bosnia and Herzegovina. Retrieved from https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/pf0000191060. [Obrazovanje i fragilnost u Bosni i Hercegovini. Preuzeto sa ] UNESCO. 2018. Brief 2: teacher motivation and incentives. Retrieved from https://learningportal.iiep.unesco.org/en/issue-briefs/improve-learning/teachers-and- pedagogy/teacher-motivation-and-incentives. [Informacija 2: Motivacija i stimulacija nastavnika. Preuzeto sa] UNICEF. 2012. MICS 2012 (database), UNICEF, New York, NY (accessed April 18, 2019), http://ba.one.un.org/content/unct/bosnia_and_herzegovina/en/home/publications/istra_ivanje- vi_estrukih-pokazatelja--mics--bih-2011----2012--.html. USAID. 2016. Monitoring and evaluation support activity (measure-BiH): brief assessment of basic education in Bosnia and Herzegovina. Contract Number AID-168-C-14-00003. [ Aktivnost pružanja podrške za monitoring i evaluaciju (Measure-BiH): Kratka procjena opšteg obrazovanja u Bosni I Hercegovini. Ugovor broj] USAID. 2017a. Brief Overview of Main Challenges in Primary and Secondary Education in BiH (Based on Desk Research). Contract Number AID-168-C-14-00003. [Kratki pregled glavnih izazova u osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH (zasnovano na kancelarijskom istraživanju) Ugovor broj] USAID. 2017b. National survey of citizens’ perceptions in Bosnia and Herzegovina 2016. Retrieved from http://www.measurebih.com/uimages/MEASURE- BiH_NSCP2016_FindingsReport_0511201720formatted.pdf [Nacionalno istraživanje percepcije građana u Bosni i Hercegovini 2016. Preuzeto sa] USAID. 2018a. National survey of citizens’ perceptions in Bosnia and Herzegovina 2017: Findings Report. Monitoring and Evaluation Support Activity (MEASURE-BIH). [Nacionalno istraživanje percepcije građana u Bosni i Hercegovini 2017. Aktivnost pružanja podrške za monitoring i evaluaciju] 55 USAID. 2018b. National Youth Survey in Bosnia and Herzegovina 2018: Findings Report. Monitoring and Evaluation Support Activity (MEASURE-BIH). [Nacionalno istraživanje mladih u Bosni I Hercegovini 2018: Izvještaj s nalazima. Aktivnost podrške za monitoring i evaluaciju] World Bank. 2015. Investing in Young Children: An Early Win. Retrieved November, 2018 from http://www.worldbank.org/en/news/infographic/2015/08/26/investing-in-young-children- an-early-win. [Svjetska banka 2015. Ulaganje u malu djecu; Rani dobitak. Preuzeto u novembru 2018 sa World Bank. 2018a. Human Capital Project. Accessed November, 2018 from http://www.worldbank.org/en/publication/human-capital. [Svjetska banka, 2018a. Projekt ljudskog kapitala, Preuzeto u novembru 2018 sa] World Bank. 2018b. The Changing Wealth of Nations. Retrieved October, 2018 from http://pubdocs.worldbank.org/en/115091521533836464/032218-seminar-the-changing-wealth- of-nations-2018.pdf [Svjetska banka. 2018b. Mijenjanje bogatstva nacija. Preuzeto u oktobru 2018 sa] World Bank. 2018c. Technology offers new possibilities for teaching and learning. Retrieved from http://documents.worldbank.org/curated/en/731401541081357776/World-Bank-Education- Overview-New-Technologies. [Svjetska banka. 2018c. Tehnologija nudi nove mogućnosti za podučavanje i učenje. Preuzeto sa] World Bank. 2018d. Western Balkans Labor Market Trends 2018. World Bank Group and Vienna Institute for International Economic Studies. Retrieved from http://documents.worldbank.org/curated/en/565231521435487923/Western-Balkans-Labor- Market-Trends-2018 [Svjetska banka. 2018d. Trendovi na tržištu rada zapadnog Balkana u 2018. Grupa Svjetske banke i Institut za međunarodne ekonomske studije u Beču. Preuzeto sa] World Bank. 2019a. Western Balkans Regular Economic Report No. 15: Reform Momentum Needed. Spring 2019. Washington, DC: World Bank. [Svjetska banka. 2019a. Redovni ekonomski izvještaj br. 15 za zapadni Balkan: Potreban zamah reformi. Proljeće 2019] World Bank. 2019b. “Promoting Growth through Better Private Sector Jobs in Bosnia & Herzegovina: Growth and Jobs Rapid Assessment.” Forthcoming. [Svjetska banka. 2019.b. “Promocija rasta kroz bolja radna mjesta u privatnom sektoru u Bosni i Hercegovini: Brza procjena rasta i radnih mjesta.” Predstoji objavljivanje] World Bank, Databank (database), World Bank, Washington, DC (accessed April 18, 2019), https://data.worldbank.org/indicator/sp.dyn.cbrt.in. [Svjetska banka. Baza podataka. Svjetska banka, Washington, DC (preuzeto 18. aprila 2019.g.] 56 ANEKS 1: NAPOMENA O IZVORIMA PODATAKA Ovaj izvještaj se oslanja na administrativne podatke o obrazovanju, rashodima i platama za RS i FBiH, iako se analiza suočila sa značajnim ograničenjima podataka zbog slabe dostupnosti podataka i ograničene spremnosti domaćih partnera za davanje odgovora.68 Podaci o obrazovnom sektoru u BiH predstavljaju naročit izazov obzirom na fragmentaciju sistema i ograničeno statističko izvještavanje. BiH ne dostavlja podatke UNESCO-vom Institutu za statistiku, niti ima drugih međunarodno uporedivih izvora podataka, a veliki dio administrativnih podataka je na zbirnom nivou. Iako su zahtjevi za dostavljanje podataka bili upućeni u svih 10 kantona i RS, potpuni odgovori su dobiveni od samo tri kantona.69 Kao rezultat, ova analiza se u velikoj mjeri oslanja na javno dostupne administrativne podatke o obrazovnom sistem od državne i entitetskih70 statistički institucija, kao i izvještaja o izvršenju budžeta za posljednju raspoloživu godinu (u većini slučajeva 2016.g. ili 2017.g.), što je sve omogućilo ručno formiranje baze podataka za analizu na nivou zemlje, entiteta i kantona. Pored toga, analiza je koristila i podatke o platama na mikro nivou raspoložive za 5 kantona i RS, kao i podatke s općinskog niv oa gdje su bili raspoloživi (pogledati donju Tabelu 3). Tabela 3: Izvori podataka za analizu stanja Entitet Izvori Vrsta Godina RS Zavod za statistiku RS Zbirni administrativni podaci o 2014-2018 obrazovanju Izvještaji o izvršenju budžeta u RS Zbirni podaci o obrazovnim rashodima 2016-2017 Ministarstvo financija RS Podaci o platama na mikro nivou 2017 Glavna revizija RS Izvještaj revizije učinka: Upravljanje 2018 resursima u osnovnom obrazovanju FBiH Federalni zavod za statistiku Zbirni administrativni podaci o 2014-2018 10 od 10 kantona obrazovanju Izvještaji o izvršenju budžet FBiH Zbirni podaci o obrazovnim rashodima 2015-2016 i kantona 10 od 10 kantona Kantonalna ministarstva financija Podaci o platama na mikro nivou 2017 5 od 10 kantona: Posavski, Sarajevski, Tuzlanski, Unsko- sanski i Zeničko-dobojski Kantonalna ministarstva Detaljni administrativni podaci o 2017 obrazovanja obrazovanju 3 od 10 kantona: Hercegovačko- neretvanski, Posavski i Zeničko- dobojski Iako analiza na nivou škola nije bila predviđena za ovaj stadij analize, jasno je da bi detaljniji podaci na nivou škola olakšali dublje sagledavanje efikasnosti pružanja usluga, uz uzimanje u obzir specifičnosti škole i zajednice. Ovaj se izvještaj fokusira na raspodjelu resursa unutar obrazovnih sistema u FBiH i RS, i daje solidnu osnovu za razumijevanje dinamike unutar sistema 68 Obratiti pažnju da je Distrikt Brčko isključen iz analize u ovom izvještaju, obzirom na njegovu malu velčinu u odnosu na FBiH i RS. 69 Do kašnjenja je došlo dijelom zbog izbora. 70 U ovom se izvještaju termin “entitet” odnosi na dvije glavne jurisdikcije RS i FBiH. 57 tokom vremena i obima neefikasnosti pružanja usluga. Međutim, nedostatak detaljnih podataka predstavlja jasno ograničenje, pa je u narednom stadiju potrebna dublja analiza. 58 ANEKS 2: DODATNE TABELE I SLIKE Tabela 4: Obrazovne statistike i pokazatelji efikasnosti , 2017/2018 Zbirne statistike Pokazatelj efikasnosti % % Prosječn Prosječn Omjer Potrošnj potrošnj Broj Broj Broj Broj nastavnik a a veličina učenik- a po e na Predškolsko škol odjeljenj učenik nastavnik as veličina odjeljenj nastavnik učeniku troškove a a a a nepunom škole a a (2016) osoblja normom (2016) Unsko-sanski 16 358 1398 203 87 4 7 0% Posavski 3 9 158 28 53 18 6 0% Tuzlanski 23 89 2484 304 108 28 8 0% Zeničko- dobojski 33 95 2017 276 61 21 7 0% Bosansko- podrinjski 2 6 155 33 78 26 5 0% Srednje- bosanski 17 57 1034 130 61 18 8 0% Hercegovačko -neretvanski 27 99 2317 280 86 23 8 0% Zapadno- hercegovački 17 42 901 110 53 21 8 0% Sarajevski 52 183 4221 564 81 23 7 0% Kanton 10 7 18 408 64 58 23 6 0% Ukupno FBIH 197 956 15093 1992 77 16 8 0% RS 121 472 10240 1587 85 22 6 0% % % Prosječn Prosječn Omjer Potrošnj potrošnj Broj Broj Broj Broj nastavnik Osnovne a a veličina učenik- a po e na škol odjeljenj učenik nastavnik as škole veličina odjeljenj nastavnik učeniku troškove a a a a nepunom škole a a (2016) osoblja normom (2016) Unsko-sanski 157 1141 21862 1791 139 19 14 27% 2,221.01 92% Posavski 21 141 2246 226 107 16 11 22% 2,824.28 91% Tuzlanski 208 1802 38026 3076 183 21 15 36% 1,966.46 92% Zeničko- dobojski 197 1740 33501 2745 170 19 14 29% 2,065.20 92% Bosansko- podrinjski 13 123 1884 202 145 15 11 23% 3,034.61 91% Srednje- bosanski 135 1092 20953 1815 155 19 14 33% 2,697.72 89% Hercegovačko -neretvanski 131 982 17230 1561 132 18 13 26% 2,677.29 93% Zapadno- hercegovački 65 432 7651 597 118 18 14 16% 4,339.41 91% Sarajevski 89 1635 37077 2627 417 23 16 24% 2,697.41 87% Kanton 10 50 349 4602 488 92 13 10 2% 2,976.86 93% Ukupno FBIH 1066 9437 185032 15128 174 20 14 28% 2,750.03 91% RS 669 5042 90995 8122 136 18 13 32% 2,213.24 87% Prosječn Prosječn Omjer Potrošnj % Broj Broj Broj Broj % a a veličina učenik- a po potrošnj Srednje škole škol odjeljenj učenik nastavnik nastavnik veličina odjeljenj nastavnik učeniku e na a a a a as škole a a (2016) troškove 59 nepunom osoblja normom (2016) Unsko-sanski 22 404 9496 885 432 24 13 33% 2,471.71 95% Posavski 3 52 1160 110 387 22 12 29% 2,549.12 91% Tuzlanski 32 716 15966 1629 499 22 12 37% 2,281.57 93% Zeničko- dobojski 33 676 14006 1526 424 21 11 39% 2,497.39 90% Bosansko- podrinjski 3 45 964 113 321 21 11 41% 3,177.10 83% Srednje- bosanski 24 462 10087 941 420 22 13 40% 2,143.06 89% Hercegovačko -neretvanski 28 435 8089 1051 289 19 10 39% 2,721.83 93% Zapadno- hercegovački 8 180 3803 346 475 21 13 25% 2,177.90 98% Sarajevski 35 703 15926 1467 455 23 12 26% 3,568.32 90% Kanton 10 8 115 1957 230 245 17 9 13% 2,493.42 93% Ukupno FBIH 196 3788 81454 8298 416 22 12 34% 2,608.14 91% RS 94 1758 39831 3771 424 23 13 36% 2,122.29 86% Slika 44: Obim neefikasnosti u srednjim školama 18 17 Sarajevo 16 Omjer učenik-nastavnik (2018) Tuzla 15 Una Sana Zenica-Doboj 14 Central Bosnia West Herzegovina RS Herzegovina- 13 Neretva 12 Posavina 11 Bosnian Podrinje 10 Canton 10 9 8 -35% -30% -25% -20% -15% -10% -5% 0% Procenat smanjenja omjera učenik-nastavnik (2009-2018) Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem podataka Zavoda za statistiku u BiH, 2018 Napomena: Veličina kruga predstavlja upis učenika po kantonu/entitetu Slika 45: Obim neefikasnosti u srednjim školama 60 18 17 16 Omjer učenik-nastavnik (2018) 15 Central 14 Bosnia Una Sana 13 Posavina West Herz. RS Sarajevo Tuzla 12 Zenica-Doboj 11 Bosnian Podrinje 10 Heregovina-Neretva 9 8 -35% -30% -25% -20% -15% -10% -5% 0% Procenat smanjenja omjera učenik-nastavnik (2009-2018) Izvor: Kalkulacije osoblja Svjetske banke korištenjem podataka Zavoda za statistiku u BiH, 2018 Napomena: Veličina kruga predstavlja upis učenika po kantonu/entitetu 61